6 glavnih roditeljskih grešaka prilikom uspavljivanja dece

Naterati dete da ide na spavanje, i uspavati ga je jedan od najtežih zadataka roditeljstva. Čak i roditelji “dobrih” spavača se povremeno bore sa spavanjem svoje dece, a 40% roditelja navodi da ima problem sa uspavljivanjem dece. U ovom tekstu ćemo vam ukazati na šest uobičajenih grešaka roditelja, kada je reč o uspavljivanju dece. Dobra vest je da se te greške mogu ispraviti, bez previše problema. Stručnjaci koji se bave problemom sna kod dece i iskusni roditelji podjednako potvrđuju da jednostavne promene rutine spavanja i okruženja mogu napraviti veliku razliku u sprečavanju ili ispravljanju poteškoća sa spavanjem. I nakon što ste postigli uspeh – što znači, vaše dete ide u krevet na vreme i ostaje da spava celu noć – ne samo da ćete imati sretnije, odmorno dete, nego će i roditelji biti sretniji i odmorniji.

1. greška: stavljanje dece u krevet prekasno

Deca spavaju manje ovih dana nego njihovi roditelji kad su bili u tom uzrastu. Jedno istraživanje je pokazalo da je dvogodišnjaci sada spavaju oko 40 minuta manje, nego dvogodišnjaci jednu ili dve generacije ranije. Rezultat kasnijeg odlaska u krevet je loš san, češće buđenje i umorno i nervozno dete. Možda danas roditelji nemaju dovoljno vremena ili dolaze kasno sa posla i samim tim da bi proveli neko vreme sa decom nesvesno kasno stavljaju decu na spavanje. Međutim tempo života ne sme biti izgovor za skraćivanje sna deteta. Jer deca koja kasno ležu loše spavaju, a samim tim remete i san svojih roditelja pa na kraju i dete i roditelj “ustaje” umorno. Morate naći načina da dete ode na spavanje u neko “normalno” vreme jer tako ćete i sebi i detetu priuštiti kvalitetan san. Razmislite o tome, organizujte se, nađite idealno vreme u vašoj porodici za večeru, malo igranja, kupanja i odlaska u krevet. Utemeljite dobre navike, na spavanje se ide u određeno vreme, ako je potrebno pročitajte detetu neku priču pred spavanje, ali nemojte čekati da vaše dete trlja oči, zeva ili počinje da bude nervozno jer je onda već prekasno. Stavite ga u krevet ranije. Čak 15 do 20 minuta dodatnog sna može napraviti ogromnu razliku. Svako dete je drugačije, bebama je potrebno oko 11 sati sna, predškolska deca trebaju i do 12 sati nakon što se izbaci popodnevna dremka, a starija deca bi trebala imati do 10 sati sna. Potrebno je da prepoznate koliko im je potrebno da bi se ujutro probudili odmorni i veseli.

2. greška: spavanje u pokretu

Ono u čemu roditelji najviše greše kod male dece je da ih uspavaju u pokretu, odnosno u naručju dok se doji ili u vožnji. Često neki roditelji kažu da im dete u automobilu odmah zaspi. To je tačno, ali čim kretanje prestane dete će se u 90% slučajeva probuditi što opet dolazimo do toga da dete ima isprekidan i nepravilan san. Jedina “dobra” stvar kod spavanja u pokretu je da će dete zaspati brzo, a vi ćete moći da vozite u tišini i miru. U svakom slučaju uspavljivanje dece u pokretu nije dobro jer se vraćamo na problem sa lošim i nekvalitetnim snom.

3. greška: stimulisanje sna zvukom

Uspavljivanje dece pomoću televizora, mobilnog telefona ili bilo kakvog zvuka koji ih “smiruje” je pogrešno. Stvaranje navike spavanja pomoću nekog zvuka uzrokuje da dete ne spava čvrstim snom jer se konstantno bori da čuje zvuk koji ga smiruje i na kraju prekida san po prestanku zvuka. Još jedna loša stvar kod uspavljivanja zvukom je da će dete slušajući neku omiljenu pesmu ili gledati omiljeni crtać izgubiti i do pola sata dragocenog sna. Najbolje bi bilo da dete ima neku svoju omiljenu igračku, plišanog medu, ćebence ili nešto drugo. Omiljena igračka kod deteta izaziva osećaj prisutnosti što pruža utehu jer mnoga deca imaju problem da zaspe sama u mračnoj sobi. Ako je detetu problem da spava u mračnoj sobi, potrudite se da mu obezbedite prigušeno svetlo, koje može biti i van sobe, ali će je malo osvetljavati.. Tako će se dete osećati sigurnije, ali će opet spavati u dovoljno mračnoj sobi u kojoj neće biti dovoljno svetla da ga ometa da zaspi.

4. greška: preskakanje rutine spavanja

Sa bebom možemo pretpostaviti da se rutina sastoji od kupanja, knjige, roditeljske priče pred spavanje. Rutina je izuzetno važna i korisna kod male dece. Neki roditelji naprave grešku misleći da im je dete poraslo, da mu rutina nije potebna i da je dovoljno veliko da samo zaspi. Potrebno je prepoznati taj momenat kada vaše dete može samo da legne i zaspi, do tada ne prekidajte rutinu koja mnogo znači i vama, a posebno detetu. Dobra navika bi mogla biti da imate predvidljiv niz koraka pred spavanje jer će svi delovi rituala asocirati dete da je vreme za spavanje. Samo oblačenje pidžame ili čitanje knjige će uticati da dete zna da je vreme da se dan završi.

5. greška: nedoslednost

Ako dopustite detetu da nekoliko puta nedeljno zaspi u vašem krevetu, a posle ga prenesete u njegov krevetić, verovatno će rezultirati da se dete više puta budi u toku noći. To vama možda neće smetati, ali u nekom periodu vaše slatko i neodoljivo dete će početi da pravi gužvu i na kraju ni vi ni dete nećete spavati kvalitetno. Jedino što treba u ovom slučaju je da budete dosledni u odluci gde dete spava. Možda, ako je dete bolesno ili je napolju oluja i nevreme koga se plaši možete mu dopustiti da prespava kod vas jer će mu tebati pomoć u toku noći ili vaša pažnja, ali u svakom drugom slučaju doslednost je izuzetno važna.

Dobra navika: Postavite jasne smernice od početka gde dete spava, a gde vi. Ako se tako postavite od bebinih prvih meseci kasnije nećete imati problem niti ćete razmišljti da je detetu potrebno objasniti gde će spavati jer će se to podrazumevati. Izuzetno važno je da dete spava u svom krevetu, jer deca očekuju da će se probuditi tamo gde su zapala.

6. greška: prerani odlazak iz bebinog krevetića u veliki krevet

Kada dete napuni dve godine smatrate da je dovoljno veliko da pređe u svoj krevet. Prelaskom u novi krevet mislite da ste uradili pravu stvar, ali u stvari to nije tako. Počinje buđenje noću, ustajanje iz kreveta, često buđenje i nemiran san. Zašto je to tako? Pre treće godine mnoga deca jednostavno nisu spremna napustiti svoj krevetić. Deca nemaju dovoljno samokontrole da napuste zamišljene granice svog krevetića i tu nastaje problem. Dobra navika: Čekajte, prepoznajte da je vaše dete spremno za veliki krevet. Jednostavno ćete znati kada je pravo vreme, nemojte žuriti. To je slično sa prestankom nošenja pelena. Deca dok ne budu spremna i ne odluče u svojim glavicama kada je pravo vreme svi vaši napori će biti uzaludni.

Izvor: klinikaperinatal