7 roditeljskih grešaka koje sprečavaju decu da uspeju u životu

Roditelji osećaju da su uspeli u životu onda kada gledaju uspehe svoje dece i raduju im se. Ovo je dokaz da seme koje su posadili u njihovim dušama i umovima daje dobar rod. Nažalost, vrlo često iz dobre namere i želje da stimuliše i motiviše dete, roditelj zapravo izazove sasvim suprotan efekat.

Vodeći stručnjak, psiholog, autor čak 25 bestselera i osnivač i predsednik organizacije koja se bavi prepoznavanjem i usmeravanjem budućih lidera, Tim Elmore, tokom svog istraživanja, otkrio je neke uobičajene greške koje prave roditelji tokom vaspitanja i podizanja svoje dece. Ove greške imaju nesagledive posedice na razvoj dece, izgradnju njihovog poverenja u sopstvene sposobnosti, ograničavanje njihove šanse za uspeh u karijeri i privatnom životu.
roditelji-i-deca-1373360683-6846
Predstavljamo vam sedam grešaka koje sprečavaju decu da uspeju u životu.

Ne dozvoljavamo deci da preuzmu rizik

Živimo u modernom svetu punom opasnosti, a strah da će izgubiti svoju decu, ili da će ih neko povrediti tera roditelje da ih prezaštićuju. Evropski psiholozi su otkrili da ona deca koja se ne igraju na ulici, igralištu, po parkovima, koja nisu padala, povređivala kolena i dobijala poneku čvorugu, imaju veće šanse da, u tinejdžerskom dobu, pate od fobija. Svaki put kad padnu i malo oderu koleno ili dlan, deca shvataju da je to sasvim normalna stvar. Bol koji prolazi. Nešto što oni mogu da prevaziđu. Tinejdžerski ljubavni jadi jedna su od najtežih emotivnih situacija u životu. Baš zato bi svaki tinejdžer trebalo da ih proživi i kroz njih očvrsne, testira i podigne granice svoje emotivne snage i, konačno, postigne emotivnu zrelost koja će mu sutra omogućiti normalan brak. Svaki put kad na sebe preuzmemo njihov rizik, preuzimamo i odgovornost za nisko samopoštovanje koje ih čeka u budućnosti.

Prebrzo priskačemo deci u pomoć

Današnja generacija mladih nije razvila iste veštine kao deca pre tridesetak godina. Danas roditelji svojoj deci prebrzo priskaču u pomoć u svakoj iole težoj situaciji, uskraćujući im time dve važne stvari: potrebu i snagu da se sami snađu i sreću koju svako od nas oseti kada prevaziđe neki problem samostalno. Pre ili kasnije, deca će se uvek neko biti tu da bije njihove bitke i rešava njihove probleme: „Ako i napravim neku grešku ili ne postignem cilj, odrasli će popraviti situaciju i pretrpeće posledice”. Iako nesvesno, roditelji baš ovu poruku šalju svojoj deci svki put kada nešto urade umesto njih, bio to domaći zadatak, skupljanje igračaka ili sklanjanje tanjira iz kojeg je dete doručkovalo. 

Nagrađujemo i odajemo priznanja olako

Generacijom baby-boomera, počela je da se širi i inicijativa za podizanje samopoštovanja kod dece. Ideja je bila odlična, ali na pogrešan način realizovana. Početkom osamdesetih taj pokret je stigao i u škole i od tada na zapadu svako dete na različitim takmičenjima bude okićeno nekom medaljom, peharom ili zahvalnicom. Da se niko ne bi osećao inferiorno ili lošije od drugog. Kod nas se ovo ogleda u broju vukovaca i odlikaša koji je daleko od realnog. Međutim, posle nekog vremena, dete će shvatiti da, zapravo, to što je dobio pehar ili neku diplomu i nije nešto posebno jer takav isti ima još 10 njegovih drugara. Na ovaj način smo medveđu uslugu učinili i onom detetu koje je priznanje zaista zaslužilo, jer će njegov trud biti izjednačen sa trudom ostalih koji nisu zavredili isto priznanje, ali i detetu koje će pogrešno verovati da je postiglo sjajan rezultat, iako bi za takav trebalo još mnogo rada i truda.

Nagrađujemo uspehe svoje dece materijanim stvarima

Svako dete čeka mnogo problema s kojima će se susresti tokom života, a prepreka njivovom uspešnom prevazilaženju je razmaženost u detinjstvu. Da biste svojoj deci pomogli, na njihove zahteve recite nekad i “ne” ili “ne sada” , kako bi naučili da se bore da ispune svoje želje i potrebe. U porodicama sa više dece, roditelji smatraju da nije korektno jedno dete nagraditi, a ostale da izostavi. S druge strane, nagraditi ih sve nije realno. Zbog takvih situacija, deca ne dobijaju priliku da nauče veoma važnu lekciju – da uspeh zavisi od naših napora i dela. Razmislite dva puta pre nego što nagradite dete posetom tržnom centru. Na taj način im šaljete samo jednu poruku – da su materijalne stvari jedino za šta se vredi boriti. A kada je odnos s decom zasnovan isključivo na materijalnim podsticajima, oni neće osetiti nikakvu unutrašnju motivaciju, kao ni bezuslovnu ljubav.

Ne delimo s njima greške iz svoje prošlosti

Doći će dan kada će tinejdžer želeti da “pusti svoja krila” i da sam ispravlja svoje greške, a odrasli treba da mu dopuste da to učini. To ne znači da im nećemo pomagati sa se orijentišu na nove stvari i događaje. Delite s decom svoje greške koje ste pravili kada ste bili njihovih godina, ali izbegavajte prekomerna moralisanja o pušenju, alkoholu i drogi. Svako preterivanje nosi rizik od kontraefekta. Deca bi trebalo da budu spremna da se suočavaju s nevoljama života i da budu u mogućnosti da snose posledice odluka koje donose. Recite im šta ste osećali kada ste bili u sličnim situacijama, šta vas je vodilo u vašim akcijama, kakve ste lekcije naučili.

Mešamo inteligenciju i talenat sa zrelošću

Inteligencija se često koristi kao pokazatelj zrelosti deteta. Shodno tome, roditelji veruju da je pametno dete spremno da se suoči sa stvarnim svetom. Nije tako. Na primer, neki profesionalni sportisti ili zvezde Holivuda, iako su veoma talentovani, umešani su u javne skandale. Ne računajte da imate talentovano dete u svemu. Ne postoji formula na osnovu koje ćete znati kada je savršen trenutak da pružite detetu više slobode u određenoj oblasti. Umesto toga, postoji jedno korisno pravilo: posmatrajte vršnjake svoje dece. Ako primećujete da su nezavisniji od vaših mališana, verovatno bi trebalo da svom detetu pružite više slobode i podstaknete njihovu samostalnost.

Ne poštujemo sopstvena pravila

Roditelji moraju biti primer svojoj deci. Rečenica: “To ti ne smeš, ali mama sme jer je velika” izaziva samo revolt. Takođe, dobro pazite svoje ponašanje jer, deca vas ne slušaju šta pričate, već gledaju šta radite. I analiziraju. I, o ne, oponašaju! Ako sami ne poštujete pravila koja uspostavljate, ne očekujte to ni od dece. 
I još nešto, pokažite deci šta znači biti srećan i radost tražiti u pomaganju ljudima oko nas kojima je pomoć potrebna. Radite tako da bi za vama ostali samo dobra dela i dobri ljudi, i vaša deca će isto učiniti.