Izmenama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja sve se svodi na jedan centar odlučivanja, odnosno Ministarstvo prosvete, izjavila je predsednica Foruma beogradskih gimnazija Ana Dimitrijević. Gostujući u emisiji “3D – Nova dimenzija dana”, Dimitrijević je ocenila i da se najavljenim izmenama “ukida autonomija nastavnicima, učenicima i roditeljima”.
Zakon predviđa izmene koje se tiču discipline učenika, korišćenja mobilnih telefona, kao i odgovornosti roditelja, a na pitanje Insajdera da li su to ključni problemi sistema obrazovanja u Srbiji, Dimitrijević odgovara:
“Nisu ključni, ali nisu ni nevažni. Nijedan problem koji imamo ne bih stavila po strani i nazvala ga nebitnim, ali postoje mnogo važnije stvari. Ono što se nama ne sviđa je kako se te stvari rade”.
Smatra i da se odluke usvajaju bez javne rasprave i “istraživanja tržišta”.
“Odnosno, nas koji pružamo usluge i onih koji te usluge koriste. Mi kao nastavnici pružamo usluge, a učenici su korisnici, kao i njihovi roditelji. Ono što se meni lično, a i velikom broju nas, ne dopada, jeste zanemarivanje uloge roditelja, koji su veliki deo školske zajednice. Kao problem ministarstvu i uopšte državi se nametnulo to što je školska zajednica konačno postala ono što treba da bude”, ocenjuje Dimitrijević.
Nakon obustave nastave, dodaje ona, nastavnici su se zbližili sa roditeljima, učenicima i došlo je do spoznaje da se radi o jednoj zajednici sa međuzavisnim članovima.
“I da možemo bolje da funkcionišemo ako sarađujemo i imamo zajedničke ciljeve. To je ono što se očigledno ne dopada upravama škola, ni resornom ministarstvu. Oni ne žele da se talasa, već da se uloga roditelja potpuno umanji, što je besmisleno”, rekla je Dimitrijević.
Ministarstvo prosvete je, inače, juče saopštilo da je pripremilo Nacrt izmena i dopuna Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Ovim nacrtom predviđena su rešenja za efikasniji rad saveta roditelja, uz navode da se njihova uloga i značaj u radu škola time ne umanjuju. Dimitrijević, međutim, kaže da se njihova uloga izmenama svodi samo na posmatračku.
“Jer, tamo se pominje da roditelji treba da budu obavešteni o nekim stvarima, a ne da o njima raspravljaju kao što je bilo do sada. A drugo, šta znači efikasnija uloga? Suština je da ih ministarstvo kontroliše. Jer, umesto 40 ljudi u savetima roditelja, biće ih 15. Mnogo je lakše vršiti uticaj na 15 roditelja nego 40, ako je to potrebno da bi se sprovelo u delo ono što je Ministarstvo prosvete zamislilo ili direktor”, navodi Dimitrijević, dodajući da je pitanje i ko će odlučivati o tome kojih petnaestoro roditelja će se naći u savetu.
Ističe i da se od mobilnih telefona napravila velika tema.
“Činjenica je da deca, kao i mi, mnogo koriste mobilne telefone, provodimo dosta vremena gledajući u ekrane. To nije zdravo za psihu, fizičko zdravlje, kičmu, oči. Međutim, kako je zamišljeno da se zabrane mobilni telefoni u školama, da ih deca ostavljaju, a neko to zavodi… Škole imaju po 1.000 đaka i to je proces koji bi trajao. Neka osoba treba da preuzme odgovornost za te skupe uređaje, deca moraju da dobiju potvrdu ili potpis nastavnika da uzmu telefon, da pozovu roditelja. Mi ipak živimo u 21. veku gde je mobilni telefon neophodan deo života i ne verujem da će roditelji pristati na to. A ni deca”, kaže ona.
„Svi prosvetni radnici treba da se pobune i poruče da ovo ne dolazi u obzir“
Smatra da se ta oblast može urediti pravilnicima u školama, prema kojima bi se telefoni na početku časa ostavljali na jedno mesto.
“To se radi u školi u kojoj ja radim radim već dve godine i savršeno funkcioniše, deca se nauče pravilima. Nema potrebe za ovakvim ukidanjem te sprave koja nama inače i u nastavi može biti vrlo korisna”, predočava Dimitrijević.
Upitana šta je naredni korak prosvetnih radnika ukoliko predložene izmene Zakona o osnovama obrazovanja i vaspitanja budu usvojene bez šire saglasnosti nastavnika, direktora i stručne javnosti, Dimitrijević odgovara:
“Mi smo shvatili da su štrajkovi i upozorenja prilično besmisleni, jer ministarstvo računa na to da ćemo ih mi upozoriti, a oni neće uraditi ništa, nakon čega ćemo se povući u učionice. Ovim izmenama se nama čak uvodi i pismena opomena. Prema tome, ukoliko ne radimo neki dan bez najavljivanja štrajka, mogu da nam daju pismenu opomenu i oduzmu licencu. S tim u vezi je jako teško odlučiti se za radikalan potez”.
Suština je u tome da se, kaže Dimitrijević, svi prosvetni radnici pobune i poruče da “ovo ne dolazi u obzir”.
“I da je ovo ograničavanje slobode izbora, kritičkog mišljenja, ukidanje autonomije nastavnicima, učenicima i roditeljima. Ovo je pitanje za reprezentativne sindikate, a bojim se da njihov odgovor ne bi bio zadovoljavajući za većinu prosvetnih radnika, jer funkcionišu kao produžena ruka ministarstva. Bojim se da se reprezentativni sindikati neće izboriti za ono što prosvetni radnici od njih očekuju”, rekla je Dimitrijević.
Izvor: Insajder











Godinama unazad ministatstvo i sindikati rade ptotiv intrtesa prosvetara.Tako su unistlili ptosvetu a ovo sada je stavljanje prosvete u kanal iz kojeg nece izaci.Tesko ga prosvezarima jer svi su protiv njih koliko ce izdrzati ostaje da se vidi.
Kreni prva sa primerom i obavesti javnost.
Prosveta odavno dejstvuje po principu: „Ako pogodiš centar, promašićeš sve ostalo“. Da se to ne bi dogodilo, oni se uporno bave „svim ostalim“, a centralnu ulogu koju imaju u obrazovanju mladih naraštaja, sve više zanemaruju. Ni kvaliteta, ni posvećenosti u radu sa decom, niti uzajamne sprege i odnosa punog argumentovanog poverenja/nepoverenja sa roditeljima. Tako je prvenstveno zbog njih samih, nekvalitetne obrade gradiva i kadrova koji imaju malo samosvesti da su „korisnici njihovih usluga deca“ deca, a sukorisnici njihovi roditelji i staratelji. Empatije im je nula, nadmeni osećaj moći zbog ličnih komleksa često vidljiv, znanje relativno i zato dajem jedno „za“ za centralizaciju odlučivanja u obrazovno-vaspitnom sistemu. Mnogo je autonomije dato nastavnicima, psiholozima i njihovim saradnicima. Znanje bez empatije i racio bez osećanja nije znanje, već se može izjednačiti sa đavoljom robotom.
Bravo gospođo Crnigorac, u svemu se slažem sa Vama. Ova gospođa što poziva na bunt je više u vestima na televiziji nego u učionici. Nisam je čuo jednom da je navela jednu lepu stvar sem da su deca na ulici, to je vrhunac njihovog vaspitanja.
Nek se sada bune roditelji.
Sa pobunama sačekajte početak školske godine…Navikli ste i nas i sebe na te termine.Šteta da sebi kvarite ovaj „kratki“ letnji godišnji odmor.
Što manji uticaj roditelja i đaka bolja i kvalitetnija škola .
u školi bre treba da bude vojna disciplina,o čemu ova žena priča školu joj nije deda ostavio . ona je tu zaposlena i treba da radi ono što je njen poso a ne da se uz pomoć naše dece bavi politikom. Meni kad se nesvidja ja menjam posao. Peosvetari treba da savesno obavljaju svoj posao za koji su plaćeni po programu koji je propisan i da zato budu plaćeni po ugovoru koji su potpisali sve ostalo je zloupotreba svog položaja i naše dece. Politikom neka se bave van škole.
Prva da obustavi rad u znak protesta i da ne odustane do ispunjenja uslova a ne druge huška na to. Drugarica Ana je prošle godine izjavljivala krajem maja da ima vremena da se sve propušteno nadoknadi( a gimnazije nisu radile po pet meseci). Mogu samo da mislim koliko njeni đaci znaju…Ko nam sve ne uči decu.
Šta treba da se desi u ovoj zemlji da pokrene roditelje na pobunu? Samo pitam. Ako Ribnikar nije bio dovoljan okidač da sve stane I roditelji izadju na ulice, da li je ovo dovoljan razlog? Ako nije pitanje bezbednosti dovoljno da vas mobiliše, da li je ukidanje slobode i prava na odlučivanje o stvarima koje se tiču vaše dece dovoljan motiv? Prosveti radnici ne mogu sve sami. Roditelji, probudite se.
Pa ministarstvo, tj. država, je jedina odgovorna za obrazovanje. U kom momentu su kojekakvi uposlenici pomislili da su iznad države i sistema obrazovanja?
Slažem se u potpunosti.
Upravo tako.