Čedomir Čupić: U moje vreme, učitelji i profesori su bili prava gospoda

Profesor Čedomir Čupić na Fakultetu političkih nauka predavao je sociologiju, političku antropologiju i medijsku etiku. Profesor o kojem studenti znaju i one manje bitne detalje: da na fakultet dolazi gradskim prevozom ili da najviše voli čaj od nane i kamilice, dao je svojevremeno oproštajni intervju za magazin Original u kom je pričao o studentima i profesorima, o moralnom životu, odluci da se ne pojavljuje u medijima, kako doživljava penziju i šta će raditi kad “okači profesorsku tašnu o klin”.

“Ranije generacije su bile u velikoj materijalnoj oskudici koju su nadomeštale čitanjem. Najveći deo vremena provodile su čitajući i učeći u bibliotekama. Ono što me raduje jeste da u svakoj generaciji postoje veliki čitači koji neguju poseban odnos sa knjigom. Svakoj generaciji kažem da se pazi foto-kopija, a da knjigu nosi kraj srca, da bi mogla i da ih ogreje. Mislim da je odnos prema knjizi razlika između nekadašnjih i sadašnjih generacija. Veliko čitanje je veliko ulaganje u sebe. Na taj način stvarate ogromni unutrašnji rezervoar znanja sa kojim posle lako možete da se služite i orijentišete naročito u kriznim, ali i u profesionalnim situacijama, pri čemu vidite i razumete šire i dublje od ostalih. Ove generacije, međutim, poseduju neka znanja i mogućnosti koje mi nismo imali, pre svega mislim na kontakte sa svetom”, rekao je Čupić o tome koliko su se studenti promenili u poslednjih godina.

On je u ovom razgovoru napomenuo da se naše obrazovanje nalazi u materijalnom beznađu.

Profesori bi trebalo da budu najugledniji ljudi i zarađuju dovoljno za pristojan život. Međutim, oni se tretiraju kao državni činovnici i dovedeni su na ivicu preživljavanja, naročito u malim sredinama. Zamislite u takvoj sredini neke male privatnike koji, ponekad, nelegalnim radnjama stiču ogromno bogatstvo i čija deca dolaze pred nastavnike koji su u bedi i opterećeni unutrašnjim problemima.

U moje vreme, učitelji i profesori su bili prava gospoda, počev od toga kako su se oblačili, preko higijene i velikog raspoloženja koje su prenosili na nas. U sve profesore sam gledao kao u katedrale! Ali bili su i izuzetno strogi. Ja i danas sanjam profesorku latinskog kako me ispituje, pa se probudim ujutru i pomislim – kakav hohštapler, profesor univerziteta, a ne zna nastavke treće deklinacije”, ispričao je Čupić kakvi su profesori bili nekad, a kakvi su sad.