U prostorijama velike sale Ustavnog suda danas se održava Javna rasprava o Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Nacrt koji je Ministarstvo prosledilo pojedinim sindikatima od pre nekoliko dana je i javno dostupan i donosi brojne izmene koje su izazvale negodovanje javnosti. Pored ukidanja mogućnosti slobodnog udruživanja učenika, tu je i smanjenje broja članova saveta roditelja, kao i sužavanje njegovih nadležnosti.
Nikola Ćurčin, potpredsednik Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Srbije danas se pojavio ispred Ministarstva prosvete ali je odlučio da ne prisustvuje raspravi jer je bilo zabranjeno unošenje mobilnog telefona. Novinarima, takođe, nije bio dozvoljen ulaz iako je reč o javnoj raspravi.
Ovaj sindikat juče je pozvao sve da se prijave za prisustvo na tribini. Međutim, veliki broj prijavljenih dobio je povratnu informaciju da je sala popunjena i da za njih neće biti mesta.
Ćurčin smatra da predlog dolazi usred leta u nadi da neće izazvati preveliku pobunu prosvetnih radnika i roditelja.
„Mnogo je izmena u samom zakonu, pojedine su tehničke, možda čak i dobre, ali ključne izmene se svode na dve stvari. Jedna je disciplinovanje i pokušaj da se iz prosvete eliminišu nastavnici koji nisu politički podobni – zato što se priča o oduzimanju licence u slučaju bilo kakve vrste obustave nastavnog procesa. Što znači da vi sada, kao nastavnik, ako uđete u učionicu i vidite da će da padne plafon na decu, i kažete: ‘Ja sad ne mogu da držim nastavu u ovim uslovima’, možete da ostanete ne samo bez posla ili bez dela plate, nego i bez licence, što znači da više ne možete da radite u prosveti“, opisao je on za Dan uživo na N1.
Do sada je oduzimanje licence bilo rezervisano isključivo za teška krivična dela koja su dokazana na sudu i tako dalje, podsetio je on.
„Druga ključna izmena ide u pravcu da se na jedan perfidan način eliminiše uticaj roditelja na školski život, na taj način što neće više moći, kroz demokratsku proceduru, da budu izabrani predstavnici Saveta roditelja, koji imaju ključan uticaj na školski odbor. Podsetiću vas: u prosveti je školski odbor organ upravljanja, direktor je izvršni organ. Dakle, školski odbor čine tri strane: to je lokalna samouprava, tri predstavnika Saveta roditelja i tri predstavnika kolektiva. U takvom tripartitnom sistemu vi imate kontrolu i postoji mogućnost da politika nema ključni uticaj na školu, zato što roditelji i nastavnici zajedno čine većinu školskog odbora“, objasnio je on.
Ćurčin kaže da se u poslednjih godinu dana vrši strahovit pritisak na školske odbore, ne bi li se iz njih eliminisali pojedini roditelji.
„Takve škole su vam ‘Banović Strahinja’, Gimnazija u Pančevu, ‘Dositej Obradović’ u Omoljici, naravno – ‘Jovina gimnazija’ koja je pod potpunom opstrukcijom u Novom Sadu, i još mnoge druge škole po Srbiji, gde praktično na sve načine opstruišu i roditelji i nastavnici da učestvuju kroz školski odbor“, naveo je on.
Sada se predviđa da „nekakvim misterioznim aktom, koji tek treba da donese svaka škola“, u Savet roditelja dolaze predstavnici po čitavom razredu.
„Kako će oni biti izabrani, to se ne zna, to donosi ustanova. U teoriji, mogao bi da ih predloži i predsednik opštine. Po razredu bi trebalo da bude jedan roditelj (150 učenika, 300 roditelja, a jedan izabrani). Ko i kako? Apsolutno ne postoji način da se utvrdi demokratska procedura“, opisuje on.
Ćurčin: Reprezentativni sindikati – saučesnici vlasti
Upitan o saradnji sindikata, Ćurčin je mišljenja da su kolege iz „reprezentativnih sindikata“ – „apsolutni saučesnici vlasti“.
„Dali su legitimitet ovome. Izašli su sa izjavom koja je skandalozna – da ih je Ministarstvo obavestilo o samo dva člana, a da o ostalim nemaju stav. I svi oni koji su i dalje članovi tih sindikata, daju legitimitet ovome. Oni su po ko zna koji put, navodno, zloupotrebljeni, a u stvari nisu. U stvari daju legitimitet ovome“, kazao je on.
Ćurčin kaže da se izbori bliže i da bi očekivano bilo da se govori o povećanju plata prosvetnim radnicima.
„Umesto toga, dobijamo batinu u vidu ovog zakona“, kazao je on.
Upitan da li bi ove izmene zakona mogle da budu usvojene do 1. septembra, Ćurčin kaže da bi se to moglo sprečiti opštom pobunom.
„Radnički bataljon može samo jednom da pogine na Kadinjači. Dakle, mi smo to već uradili. Ovde je potrebna široka društvena pobuna – ne može se očekivati da prosvetni radnici to ponovo iznesu sami. Ukoliko građani budu procenili da je ovo bitno… Moramo da budemo svesni da obrazovanje nije samo pitanje prosvetnih radnika. To je pitanje svih učenika, i sadašnjih i budućih. I u ovom slučaju roditelja. Ako nemamo tu vrstu opšte društvene pobune, ne treba očekivati od prosvetnih radnika da to oni izvedu sami“, rekao je.
Ćurčin smatra da ljudi koji donose ove zakone nemaju decu u javnim školama.
„Isto tako imam utisak da im se ne leče u javnim institucijama zdravstva. Njih nije briga da li će negde drugde to platiti, ovde ili u inostranstvu. Oni ovime uništavaju mogućnost za one građane koji nemaju takav izbor, a žele da njihova deca imaju kvalitetno obrazovanje. I ozbiljne su posledice“, poručio je on.
Ukoliko se ove izmene, koje pojedini nazivaju „osvetnički zakon“ ministra, usvoje, Ćurčin kaže da će se još više uniziti obrazovanje, još manje ljudi će hteti da radi u prosveti i još će biti teže pružiti deci ono što zaslužuju.
Izvor: N1, Zelena učionica












Teške laži. Ukratko, naravno da će nastavnik moći da kaže neću da predajem u ovoj učionici pašće plafon. To ga obavezuje i zakon o zaštiti na radu. Ali otići će u drugu učionicu , makar bila u drugoj školi da predaje. To nema veze sa anarhistima. Stav da dobije otkaz ko ne dođe na posao je pravilan i potreban. Momentalno. Kakva politička podobnost? Koga briga za to? Ne dođeš na posao otkaz. Ali vama je to paravan za političku aktivnost . Vi je jedini ističete. A primer koji je naveo radnički bataljon govori koliko čovek ne zna ništa, nije naučio , neće ili ne ume. Radnički bataljon je izginuo zbog totalitarista, pučista protiv svoje države, ideoloških ostrašćenih neznalica. Napraviti zasedu u planini i ne ubiti nijednog Nemca ( zato nije ni bilo odmazde 100/1) a raniti dvojicu dok tebi pogine 130 ljudi a da ti za to vreme streljaš ugledne Srbe , privrednike, intelektualce umesto da spasavaš sopstvene ranjenike iz bolnice koje će nemci kasnije pobiti može uraditi samo…. dovršite sami. E takav primer nam daje. Kad razmislim , primer mu je zapravo dobar
Boga mi, ovaj Dejan kao da je lično napisao Pucajte, ja i sada držim čas. Ma nemojte mi reći. Znači, nastavnik treba kroz vatru i vodu, bez misli, osećanja, prava, ličnosti i stava, kao i bez para, da trči od škole do škole, od učionice do učionice, a ako mu i to sruše, pod šljivu, ne bi li držao čas, jer mu je, zaboga, to posao. Izvinite, ali takvih budala više nema. Izumrli su.
Ne piši g l u p o s t i. Ne dođe na pisao, dobije otkaz, manemoj. Tako i doktor ima zakazane operacije, ne dođe na posao i dobije otkaz. Po tebi ne sme da se razboli ni nastavnik ni dete mu, ni otac i majka koje mora da vodi u bolnicu. Nastavnik mora da radi po cenu života ali državna administracija može da češe palčeve, ne radi ništa, kao ni cela vlada, koja zaseda jednom u 6 meseci uredno je na broju i prima platu.
Iako biram epitete , pošto ste sami naveli isti , moram reći da gluplji komentar od Vašeg nisam pročitao. Ako ima još neko ko iz mog komentara može da pomisli da tvrdim da nastavnik koji se razboli ili mu se neko razboli, ili samo zbog toga što se ne pojavi na poslu treba da dobije otkaz eto ja mu se izvinjavam jer nisam shvatio sa kim imam posla. Inače , za Vaše poimanje činjenica Vlada Republike Srbije zaseda ne jednom u 6 meseci već svake nedelje i to četvrtkom. A po potrebi i češće. I to bez obzira ko je na vlasti.