Danska vlada je 8. oktobra podnela parlamentu predlog zakona koji bi nastavnicima izričito dozvolio da fizički intervenišu i kad učenik bitno ometa nastavu, ali samo kao poslednje sredstvo. Reč je o predlogu i o njegovom obimu se u Danskoj još raspravlja: sindikat nastavnika ga uglavnom podržava, a dečje organizacije upozoravaju da bi najviše pogodio decu koja su već pogođena socijalnim ili drugim problemima.
Šta predlog dozvoljava
Po saopštenju danskog ministarstva obrazovanja, osoblje javnih, slobodnih i privatnih osnovnih škola moglo bi fizički da interveniše kad učenik:
– oštećuje stvari ili imovinu,
– fizički povređuje druge,
– svesno ili nesvesno sebe ili druge izlaže fizičkoj opasnosti,
– psihički povređuje druge,
– bitno ometa nastavu ostalima.
Novina su poslednje dve tačke. Sadašnja pravila, prema danskim pravnim izvorima, dopuštaju silu uglavnom da bi se sprečilo nasilje ili uništavanje imovine, a telesno kažnjavanje je u školama zabranjeno od 1967.
Predlog postavlja stroge uslove. Intervencija mora biti srazmerna, sprovodi se što blaže i što kraće, a pre nje moraju biti iscrpljene blaže mere; u manje ozbiljnim situacijama nastavnik prvo pokušava razgovor ili učenika odvodi iz situacije. Ministar Magnus Heunicke poručuje: „Nijedan nastavnik ne sme da strahuje od otkaza.“
Prema britanskom Telegrafu, roditelji i opštinski organi morali bi da budu obavešteni o svakom slučaju upotrebe sile, a pravila bi važila od avgusta 2027. Nemački T-online navodi i primere: učenik koji na času domaćinstva baca hranu i odbija da napusti prostoriju, ili učenik koji preglasno sluša muziku.
Ideja, inače, nije nova: prošla je javnu raspravu, promenu ministra i novo istraživanje pre nego što je stigla u parlament.
Danska nije prva koja zakonom uređuje fizičku intervenciju u školi, a danski nacrt se, prema UNICEF-u, ugledao na norveški zakon.
Norveška: parlament je u junu 2024. dozvolio osoblju da interveniše fizički kad učenik povređuje druge, ugrožava sebe, oštećuje imovinu ili se ponaša ponižavajuće prema sebi. Pravila su proširena na psihičko povređivanje i bitno ometanje nastave i primenjuju se od 1. avgusta 2025, a samo kad druge mere nisu dovoljne (Eurudice).
Engleska: po zakonu iz 2006. osoblje sme da primeni „razumnu silu“, uključujući i radi održavanja reda i discipline, ali sila nije zakonski definisana i preporučuje se samo kao poslednje sredstvo. Politika upravo na ovaj zakon poredi dansku reformu.
Granica je u sve tri zemlje ista: sila kao kazna ostaje zabranjena. UNICEF podseća i da se Danska 2027. očekuje pred Odborom UN za prava deteta, koji je već davao preporuke Norveškoj.












Ne postoji istraživanje koje pokazuje da će šira upotreba fizičke sile smanjiti nasilje ili poboljšati nastavu.
Glavni izvor je izveštaj koji su za dansko Ministarstvo obrazovanja uradili Epinion i Als Research. Anketirali su nastavnike o školskim razredima tokom 2025/26. godine. Prema njihovim odgovorima:
– u 55% razreda prijavljeno je nasilje među učenicima tokom školske godine; u nižim razredima osnovne škole u 75%;
– u 36% razreda nasilje među učenicima dešavalo se najmanje jednom mesečno;
– u jednoj petini razreda prijavljeno je fizičko nasilje prema zaposlenom;
– 43% nastavnika smatra da bi im šira ovlašćenja za fizičko intervenisanje pomogla u budućim incidentima, dok se 21% ne slaže, a 36% je neutralno.
Važan kontekst: izveštaj je naručen jer je, prema Ministarstvu, nedostajalo objedinjenih podataka o nasilju u školama. Nastavnički upitnik imao je 860 odgovora i stopu odgovora od 32%; podaci su ponderisani prema karakteristikama škola i razreda. To je korisno za procenu razmera problema, ali rezultati uključuju iskustva i procene nastavnika, a ne posmatranje svih incidenata ili eksperiment kojim bi se merio efekat fizičke intervencije.
Štaviše, sami nastavnici su češće podržali druge mere: 78% smatra da bi više časova sa dva odrasla u učionici pomoglo. Podrška fizičkim ovlašćenjima bila je najpodeljenija među ponuđenim merama, a izveštaj ne testira da li bi njihova primena zaista sprečila buduće incidente.
Dakle, istraživanja daju osnov za tvrdnju da je nasilje ozbiljan problem u delu škola i da neki nastavnici žele jasnija ovlašćenja. Ona sama po sebi ne dokazuju delotvornost šire primene sile. Ministarstvo predlog opisuje kao izuzetnu, proporcionalnu meru poslednjeg izbora, uz prethodni pokušaj blažih postupaka. Predlog je podnet parlamentu; u njemu je predviđeno i praćenje i evaluacija primene novih pravila.
Napokon nešto pametno sa tog zapada
ne može se nekulturan nadomesti drugim merama.
Onog ko nešto nezna lako ćeš naučiti, ali onome koga su u porodici zlostavljali mentalno ili fizički – njemu skoro da nema spasa…