Direktor Zemunske gimnazije: “Tvrdim da u Srbiji ne postoji škola u kojoj je tolerancija na nasilje veća od 0 posto.”

Šef odseka u Ministarstvu prosvete za unapređenje ljudskih i manjinskih prava Snežana Vuković, direktor Zemunske gimnazije Miloš Bjelanović, psiholog i profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu Aleksandar Baucal i predsednica Unije sindikata prosvetnih radnika Srbije Jasna Janković govorili su u emisiji Četvrtkom u devet na RTS o tome kakve mere će se ubuduće primenjivati u školama i šta treba o tome da znaju i roditelji i nastavnici, ali i o mogućim uzrocima nasilja u školama.

Vukovićeva smatra da škola jeste bezbedno mesto, i za decu i za nastavnike, odnosno da je najbezbedniji deo društva u ovom trenutku.

Direktor Zemunske gimnazije uveren je da ne postoji škola u Srbiji koja se ne bavi sprečavanjem nasilja.

“Tvrdim da u zemlji Srbiji ne postoji škola koja ima procenat tolerancije na nasilje veći od nula.” – rekao je Bjelanović i dodao da je veliki problem u procesu rešavanja nasilja to što su procedure o postupanju komplikovane i teško primenjive.

Predsednica USPRS Jasna Janković kaže da nije dovoljno promeniti podzakonske akte, već je neophodno da se menja Zakon. Jedinica iz vladanja, smatra, apsolutno ne sme biti prelazna ocena.

“Ona sada ništa ne znači, jer dete sa jedinicom iz vladanja prelazi u drugi razred kao da se ništa nije desilo, a jedinicu je možda dobio zbog trećeg nivoa nasilja”, ukazuje Jankovićeva.

Među idejama koje stižu radnoj grupi za sprečavanje nasilja je, navodi Bjelanović, predlog Društva direktora škola Srbije, da učenici nemaju peticu iz vladanja “po difoltu”, da se onda ona eventualno smanjuje u toku godine.

– Odnos učenika prema drugovima, radu, obavezama, profesorima se vrednuje i na kraju meseca on dobija ocenu iz vladanja, kao i iz svakog predmeta. Recimo, za prvo polugodište dobiće tri ocene, a zaključna se izvodi iz toga.” – objašnjava Bjelanović.

Profesor Baucal kaže da je situacija koju imamo rezultat toga što deca vide nasilje. Kod kuće slušaju roditelje koji se žale, nastavnike takođe. Primećuju da se oni osećaju poraženo.

– Mi kao odrasli stvorili smo društvo koje je zasnovano na nasilju, a sad hoćemo da škola kao da je pala s marsa kaže deci – ne, ne, mi živimo u jednom lepom svetu. Škola je izgubila autoritet jer je obrazovanje izgubilo autoritet. Ako vi možete da kupite diplomu ili da prepišete doktarat, a da budete na vodećim pozicijama, deca to vide. Nekoliko studija pokazalo je da naša deca, zajedno s decom iz Albanije, kada ih pitate šta je najvažnije za uspeh u životu, njima je kvalitetno obrazovanje poslednje na lestvici. To znači da oni vide da se obrazovanje ne promoviše. A ako se obrazovanje ne promoviše, onda je i škola koja im to daje u njihovim očima bez autoriteta. A onda ni to dete nije spremno da prihvati norme koje ta škola propisuje.” – objasnio je prof. Baucal.

“Ozbiljna škola uz obrazovnu funkciju ima i vaspitnu. To da li će pored mene proći sto učenika ne rekavši ‘dobar dan‘ ili će njih 95 od 100 proći pored mene i reći ‘dobar dan‘ – jeste uticaj škole na vaspitanje. Treba aktivirati i roditelje da se priključe, jer nam je cilj isti, a to je da proizvedemo mlade, kvalitetne, obrazovane ljude”, zaključuje Bjelanović.

Izvor: RTS / Zelena učionica