Dobrila Grujić: Ovo su osobine roditelja koji vaspitava IZ DUŠE

Detinjstvo je duboko urezano u život čoveka, snažno i trajno obeležava i prati svakog od nas, sve dok postojimo. To je temelj na kome se gradi čovek, čvrst je oslonac onoga što će postati i kako će svoj život živeti. Prvih nekoliko godina života značajno će uticati na formiranje  ličnosti. Zato se detetu, od prvog dana dolaska na svet, mora prići s posebnom pažnjom, jer sve što radimo meri se kroz ostvarivanje tog cilja – formiranja ličnosti čoveka, objašnjava za Zelenu učionicu Dobrija Grujić, magistar socijalnog rada i socijalne politike. Skoro četiri decenije rada posvetila je zaštiti dece i porodice, i to u oblastima predškolskog vaspitanja, populacione politike, porodično-pravne i socijalne zaštite.

Povod našeg razgovora sa Dobrilom je izlazak njene nove knjige koja je jedinstven priručnik za roditelje koji su u modernom vremenu zbunjeni i pokušavaju da, između tradicionalnog i modernog vaspitanja naprave balans, a da pritom ne postanu ni popustljivi roditelji, ali ni oni koji probleme rešavaju kaznama i ucenama.

Priručnik nosi naziv “Roditelj iz duše, u izdanju domaće Izdavačke kuće “Eduka” i podseća nas da je najvažnije da dok vaspitavamo ne zaboravimo da je upravo biti roditelj s dušom ono čemu treba da težimo.

Promocija knjige biće održana na Beogradskom sajmu knjiga, u četvrtak, 27. oktobra u 11 časova, Sala „Vasko Popa”.

U svom bogatom iskustvu puno ste promovisali dečja prava i trudili se da raširite svest o tome da su deca zapravo ljudi i da baš tako i treba da ih tretiramo. Ipak, naše je društvo i dalje prilično tradicionalno. Kako odgovarate na komentare (a mi ih često dobijamo) poput „deca danas imaju samo prava, a obaveze niko ne pominje“? Da li je baš tako?

Zaboravljamo, ponekad, da dete ne odlučuje gde će se i kada roditi, u kakvim uslovima i kom okruženju će živeti – ne bira roditelje, što u startu može da mu uskrati šanse za razvoj, jer zavisi od odraslih. Ako tako razmišljamo, češće će nas, kad uređujemo život dece, rukovoditi i pitanje pravde i pravednosti. A to je, ujedno, pitanje prvog reda po značaju za razvoj i opstanak društva.

Skretanja s tog puta i strah što su deca dobila prava plaše nepripremljene, ne samo roditelje, već i sve druge u sistemima u koje se dete uključuje tokom odrastanja. Nespremni za uvođenje prava u praksu i život svakog deteta, što znači i zamenu ili adaptiranje načina na koji su radili, mnogi se spotiču i sudaraju sa pitanjima:

Da li deca sad imaju prava, ali ne i obaveze?

Ako se deca pitaju, znači li to da ona odlučuju?

Da li se gubi hijerarhijski odnos roditelj – dete, odnosno da li se zna ko je roditelj a ko dete?

Ako ne smem da ga kaznim izgubiću autoritet, šta će biti s njim?

Ova zbunjujuća pitanja u javnosti stvaraju iskrivljenu sliku o pravima deteta, kompromituju stručna stanovišta i stvaraju kvazi stručnjake čiji stavovi ozbiljno utiču na vaspitanje dece danas.

U praksi se to ogleda kroz pojavu novih tipova roditelja, na primer: roditelji koji sa decom imaju drugarski odnos što svakako pokreće pitanje ko je roditelj a ko dete u tom odnosu. Srećemo se i sa zamenjenim ulogama kod popustljivog roditelja koji će svaku želju svog deteta uvažiti i doneti odluke koje nisu uvek u interesu deteta. Umesto zdravog autoriteta i dalje imamo autoritarni pristup, koji opstaje uprkos svim upozorenjima o štetnosti za razvoj dece, kao i da se obrasci nasilne komunikacije prenose.

Otuda kritike savremenom roditeljstvu koje se posmatra kroz prizmu te grupe roditelja, što očigledno potvrđuje potrebu da se svaki roditelj mora uputiti i steći znanja o roditeljstvu u savremenim uslovima. U suprotnom, imamo zbrku i otpor, jer svako ima svoj doživljaj modernog roditelja i svoje neslaganje.

Kao i u svim drugim oblastima, i na ovoj tački društvenog razvoja za promene nije dovoljno samo deklarisanje. Odnosno, i prava dece su još uvek više na papiru nego u njihovim životima, a nespremnost za njihovu pravilnu primenu suočiće nas sa posledicama na decu i u delu ostvarivanja njihovih razvojnih zadataka i dužnosti.

Na Sajmu knjiga u Beogradu biće predstavljena vaša nova knjiga koja nosi naziv “Roditelj iz duše“. Šta je, zapravo, roditelj iz duše?

Roditeljima je danas više nego ikada, neophodna podrška koja će ih osnažiti i osposobiti da se nose sa brojnim izazovima vaspitanja dece, da se odupru mnogim negativnim uticajima koji dolaze spolja i prete da uruše njihov rad, da razvijaju zdrav autoritet i pripremaju decu za odraslo doba u uslovima ubrzanih promena i raznih pretnji za njihov razvoj.

Najčešća pitanja koja smo prethodno izdvojili i dileme roditelja upućuju na potrebu da se za roditeljstvo edukuju i povezuju sa drugim učesnicima u vaspitanju dece i ujednačavaju vaspitni pristup. Za ovaj izuzetan zadatak roditelje niko ne priprema i ne proverava, sve dok se ne suočimo sa posledicama, kada ne možemo da se vratimo unazad i ispravimo propuste učinjene u ključnom periodu detetovog razvoja.

Knjiga Roditelj iz duše upozorava na značaj preventivnog rada, nudi konkretan vaspitni pristup zasnovan na savremenim saznanjima i izazovnim uslovima i za roditelje i stručnjake koji rade sa decom, kako bi zaustavili i sprečili mnoge savremene pojave, pred kojima se i pojedinac i društvo osećaju nemoćnim.

Naziv knjige Roditelj iz duše takođe skreće pažnju na odgovornost roditelja i stručnjaka za vaspitanje dece za koje je, pored znanja i diplome, potrebno i nešto više – snaga koju daje bezuslovna ljubav prema detetu, koja se crpi iz dubine duše i pronalazi pravi put za svako dete.

Reč duša je u našem jeziku i kulturi u čestoj upotrebi, prva kojom se obraćamo detetu kad mu iskazujemo ljubav (dušo moja), u sinonimima je za dobrog čoveka (Duša od čoveka, čovek dobre duše, dobra duša, prostodušnik…) vezuje se za osećajnost, emocije, središte i izvor života, pravednost, moralnost i td. što se prepoznaje i kao osnov za vaspitni pristup i metode vaspitanja koje ova knjiga sadrži.

Download (PDF, 582KB)

Roditelj iz duše kome težimo je savestan, posvećen, dosledan, radan, neprestano uči i razvija roditeljske veštine i iz dubine svoga bića crpi snagu za sve izazove, ne odustaje od svog deteta i ljubav pretače u dela.

Ovo su osobine roditelja koji vaspitava iz duše

– Spontan je i mudar, pruža ljubav ali i postavlja granice, održava zdrav autoritet.

– Nepokolebljiv je i ne predaje se kad nastane problem jer se unapred priprema;

– Podiže dete koje ima zdravo samopouzdanje, odgovornost i sposobnost da se samostalno nosi sa životnim izazovima;

– Ne ponižava, ne kažnjava i ne omalovažava dete, važnije mu je da pohvali njegov trud i svaku situaciju iskoristi kao razvojni trenutak i priliku da dete nešto nauči, ali ne propušta ni priliku da, kad treba, dete oseti posledice svojih ponašanja i razvije samokontrolu i samostalno rešava probleme;

– Ima svest o ličnoj odgovornosti, poznaje svoje dete i uživa u privilegiji da radi najbolje što može da dete dovede do maksimuma njegovih potencijala.

– Koristi socijalno okruženje i resurse sredine za dobrobit deteta i razvija partnerstvo sa ustanovama na koje je njegovo dete upućeno tokom odrastanja.

– Neprestano istražuje, proučava i proverava učinke, kako bi razvijao veštine i usklađivao ih sa rastom deteta i njegovim potrebama.

– Vaspitanje deteta vidi kao poseban zadatak, sebe kao neimara onoga što će dete poneti u odraslo doba, a dete kao važan činilac koje će podizati nivo svog i društvenog razvoja.

Knjiga Roditelj iz duše pruža sveobuhvatan paket novih strategija, metoda i tehnika vaspitanja deteta i brojne alate za uobičajene izazove roditeljstva u raznim periodima detetovog i roditeljskog razvoja. Pisana je pristupačnim, razumljivim jezikom, što je čini podjednako dostupnom i korisnom svim roditeljima i profesionalcima. Nudi jednostavne i konkretne načine komunikacije i rešavanja problema u odnosu roditelj – dete, koji će pokazati da mnoge tipične reakcije, koje većina praktikuje, nisu delotvorne.

Roditelji dobijaju brojne alate za uobičajene izazove roditeljstva i situacije u raznim periodima detetovog i roditeljskog razvoja i to prilagođeno njihovim potrebama da ih razumeju i nauče kako da ih primenjuju i prepoznaju prednosti za detetov razvoj. Dobijaju i mogućnost ne samo da se upoznaju sa metodama i tehnikama vaspitanja, već i da vežbaju dok čitaju i proveravaju uobičajeni pristup i uče kako se on može menjati. Doživljaj se pojačava slikovnim ilustracijama priča koje vešto dočaravaju konkretne situacije s kojima se roditelji svakodnevno sreću i glavnu poruku.

Na šta se priručnik Roditelj iz duše prvenstveno fokusira?

Fokus je na: izgradnji samopouzdane i odgovorne dece, za šta se roditeljima predlažu konkretne metode i tehnike komunikacije. 

Roditelji će u ovoj knjizi za svaki predlog dobiti obrazložene primere iz svakodnevne prakse, kao i predloge rešenja za složenije situacije i sukobe što će ih osposobiti da shvate u kojim situacijama će koju metodu koristiti, gde najčešće greše, kako osećanja pokreću loša ponašanja, kako se deca uče da upravljaju osećanjima i menjaju nepoželjna ponašanja. Posebno se mogu izdvojiti lekcije o aktivnom slušanju i usmeravanju deteta da samostalno dolazi do rešenja problema, kao i primena „Ja-poruke“ u situacijama  kada dete ne ispunjava svoje obaveze. 

Zajedničko rešavanje problema bez sukoba i zamene za kazne su lekcije koje će privući pažnju mnogih roditelja dece u pubertetu i adolescentnom dobu kada se najčešće osećamo nemoćno.

Može se izdvojiti i usmeravanje na saradnju i partnerski odnos roditelja i predškolskih ustanova i škola u pogledu ujednačavanja vaspitnih pristupa.