Duško Radović: Pada sneg i pokriva sve što je bilo

Nemojte biti mnogo poslovni i praktični i iz tog ugla napadati i ogovarati sneg.

Sneg je velika nebeska lepota i dobrota. Sneg treba voleti, treba mu se radovati, treba ga poštovati.

Stari i mudri ljudi, koji mnogo pamte i znaju, poranili su jutros, pipaju sneg, trljaju ga među rukama, tepaju mu… Kao da se poznaju, kao da su nekad davno već bili zajedno, negde gde je i njima i snegu bilo lepše.

I deca se raduju snegu. Postoji neka duboka, atavistička veza između dece i snega. Deca pamte ono što su odrasli zaboravili: u njihovim genima još je sveže sećanje na daleki snežni zavičaj, u kome smo se rodili i prvi put progovorili i zapevali.

Pada sneg i pokriva sve što je bilo. Čini nam se da ćemo posle ovog snega sve početi ispočetka. I da će sve biti lepše i čistije nego što je bilo.

Ko baš ne može a da ne bude poslovan i praktičan, neka gleda na sneg kao na jednu od mera za zaštitu čovekove sredine ili kao na važnu agrotehničku meru za povećanje poljoprivredne proizvodnje.

Baš nam je žao ako ne možete kolima na posao!

Uzmite svoje bračne drugarice na krkače, jer se u onim dekorativnim italijanskim čizmicama zaista ne može po ovolikom snegu.

Dušan Radović, Baš svašta, Sabrani spisi, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008.