Krajem prethodne školske godine prosvetni sindikati pozvali su svoje članstvo da stupi u štrajk. Sve je počelo štrajkovima upozorenja, preraslo u celodnevne obustave, a zatim u takozvani cirkularni štrajk. Sporadično se pominjao i ”beli štrajk”, koji je pozivao na upisivanje najviših ocena svim učenicima.
Sve to zato što je Vlada Srbije odbila da ispoštuje Protokol na koji je ona sama stavila potpis i pečat 2023. godine u oktobru. Tim protokolom obavezala se da će plata prosvetnog radnika početnika biti jednaka republičkom proseku. Međutim, sredstava, rekli su nakon nešto više od pola godine, nema, te ovaj dokument ne može biti ispoštovan. Puj pike ne važi.
Sve se to poklopilo sa početkom studentskih blokada, a videvši gde je krenuo voz, sindikati su brže bolje, a nakon sastanka sa predstavnicima vlasti, odlučili da oproste državi što ih je izigrala i kako je jedan od predstavnika tada rekao ”daju drugu šansu”. Da će obećanje biti ispunjeno koliko u oktobru 2025.
Nedugo potom, za tu drugu šansu dobili su i neku vrstu kompenzacije. Ministarstvo prosvete, na čelu sa tadašnjom ministarskom Slavicom Đukić Dejanović potpisalo je tada sa predstavnicima sva četiri reprezentativna sindikata u prosveti novi kolektivni ugovor koji, između ostalog, predviđa da će jubilarne nagrade za zaposlene u prosveti koji nisu članovi sindikata biti manje za 50%. Da pojasnimo. Nisu nagrade uvećane za one koji jesu članovi (što bi takođe bilo upitno sa etičke tačke gledišta) već su UMANJENE onima koji to nisu.
Predstavnici sindikata sigurno su se tad pripremili na lavinu nezadovoljstva koja ih čeka. Ona je i došla, noseći brojne komentare na koje su sindikati uglavnom mudro ćutali. Bilo kako bilo, u možda najburnijem periodu za srpsku prosvetu u protekloj deceniji, u jeku protesta i obustava nastave, oni su gotovo nestali. Nije bilo saopštenja, nije bilo izjava, nije ih bilo na protestima, ni u medijima. Gotovo uopšte.
Nastavnici ih, međutim, nisu zaboravili. Tokom jednog od protesta redom su obilazili sve kancelarije prosvetnih sindikata u Beogradu, u želji da im predaju pismo, sa idejom da ih oni koji treba da predstavljaju interese srpske prosvete čuju. Reakcije su i tada izostale.
A onda su onim nastavnicima koji su stali uz studente i njihovu borbu oduzete plate. Rešenje po kratkom postupku. Bez plate koja im u prethodnom periodu sasvim sigurno nije omogućila da uštede dovoljno kako bi preživeli nekoliko meseci bez primanja, nastavnici nisu imali kud. Morali su da se vrate u učionice kako bi prehranili sopstvene porodice, ali i kako svoje đake, posebno maturante, ne bi suočili sa problemom gubitka godine.
Ni tada, sindikati nisu stali uz njih. Bar ne jasno i glasno. Ostali su tihi, neprimetni.
Nastava se privela kraju, ocene su zaključene, prosvetni radnici ovu školsku godinu završavaju sa gorkim ukusom ne poraza, već poniženja.
Ali raspust je počeo, valjda su svi sve zaboravili i sindikati polako izranjaju. Nažalost, opet s lošim vestima. Jedna od njih je obišla brojne medije, a to je da su srpske škole za 10 godina izgubile 50.000 đaka. Imajući to u vidu, sindikati su zatražili da se maksimalan broj učenika u odeljenju sada smanji na 24, umesto postojećih 28.
Druga vest prošla je gotovo neprimetno. Setićete se one druge šanse koju su sindikati odlučili da daju državi da ispuni obećanje koje je trebalo da bude ispunjeno još 1. januara ove godine? One da se plata početnika u prosveti izjednači sa republičkim prosekom? E pa, biće nam, izgleda, potrebna (bar) još jedna šansa. Naime, u svom saopštenju od 26. februra ove godine (jednom od retkih iz tog perioda), sindikati su upozorili da će čak i sa ”planiranim povećanjem od 11% u oktobru i koeficijenta 5% u martu, plata nastavnika početnika I DALJE biti daleko od republičkog proseka”.
Ali, to nije sve. Ni pet meseci kasnije, na sastanku održanom 10. jula, ministar prosvete Dejan Vuk Stanković saopštio je predstavnicima sindikata da ”dogovoreno povećanje koeficijenata za oktobar mesec 2025. od 5% ne bi trebalo da bude sporno, ali će visina povećanja u 2026. biti dovedena u pitanje.”
Dakle, čak je i to povećanje s kojim plata nastavnika početnika ne doseže prosek, dovedeno u pitanje.
Ostaje nam samo da vidimo na koji način će sindikati koji sebe smatraju reprezentativnim odgovoriti na ove najave i da li će štiti interese prosvetnog radnika ili neke druge.
Pored svega navedenog sindikat bi morao da trazi i izmenu zosova u delu gde ministar postavlja i razresava direktore skola. Trebalo bi vratiti na staro da Školski odbor bude zadužen za ta pitanja, ali i da sastav skolskog odbora bude promenejn na sledeci nacin, 5 zaposlenih, 2 roditelja i 2 iz lok.samouprave. Onda ce politika izaci iz škola. O ovome se vec pricalo pre desetak godina.
Smeta mi to „reprezentativni sindikat“. Po čemu? Ministarstvo (Slavica) je reklo da nije njihovo da utvrđuje brojnost članstva. Pa kako se zna da su reprezentativni.
Ministar bolje nek ćuti, mi smo spremni za nove blokade nastave, a nastavnici da nas ponovo podrže.
Izgleda da sindikati u prosveti samo rade iz ličnih interesa, ovde su zaštićeni samo oni koji ne rade, sve što su postigli izjednačene plate sekretara, računovodstvenog radnika, sa platama profesora, a administrativni radnik ima istu platu kao I spremačica sa prvim stepenom stručne spreme. Kada je trebalo da se I njima poveća koeficijent STALO JE SVE, I više se o tome ne raspravlja niti će. Iza administrativnog radnika niko ne stoji, jer su neprimetni, malo ih je I niko se ne bori za njih, ali zato RADE za celu administraciju u školi. PA DOKLE VIŠE?
Reprezativni sindikati godinama nista ne rade njihovi predstavnici imaju ogromne plate i benefite.Cute nije ih briga za prosvetare samo gledajuda sto vise da stave u dzep.Razgovaraju sa novim premijerom da vide koliko im nudi i kako da lazu i obmanjunu prosvetare.
Sindikati su izdali prosvetne radnike i sada se kriju i kao nesto rade i preduzimaju. Sramota da ih bude. Da vidimo na ciju ce stranu stati od 1. septembra. Opet na stranu vlasti, a ne mladosti. Fuj!