Jasmina Franolić: Treba napraviti korenite promene programa, udžbenika, sistema usavršavanja nastavnika…

U razgovoru sa Jasminom Franolić, koja je već 25 godina posvećena radu u prosveti, otkrivamo ključne razlike u nekadašnjem i sadašnjem obrazovanju i merama koje su potrebne za bolje funkcionisanje ovdašnjeg obrazovnog sistema.

Prof. Jasmina Franolić

Jasmina Franolić je radila kao nastavnik srpskog jezika i književnosti i 17 godina provela na mestu direktora državnih i privatnih osnovnih i srednjih škola. Trenutno je zaposlena u „Savremenoj gimnaziji”.
Kada govorimo o važnim društvenim procesima i polugama koje pokreću društvo, obrazovanje je jedna od najvažnijih tema. Šta u vreme sve bržih promena u svim segmentima društva možemo reći o obrazovanju nekad i sad?
‒ Potrebe obrazovnog sistema danas i one od pre pet godina već su veoma različite, a promene koje bi trebalo da efekte obrazovanja približe zahtevima modernog vremena ‒ veoma spore. Nažalost, do pre pet godina nisu izvršene sve one promene koje su bile neophodne i ka kojima je svaka novouspostavljena vladajuća garnitura zdušno i svim silama kretala u reforme od 2000. godine naovamo.
Česte personalne i ideološke promene dovele su do toga da nijedna reforma nije uspešno dovedena do kraja, pa se posao u svim segmentima obrazovnih procesa u Srbiji toliko nagomilao da je potreban rad velikog tima ljudi, pre svega iz struke, kako bi se sistem uspostavio i stabilizovao. Uporedo sa stabilizacijom treba napraviti korenite promene programa, udžbenika, sistema usavršavanja nastavnika i analizu potreba novog tržišta rada, pa tek onda prilagoditi sistem najnovijim trendovima u društvu i potrebama mladih ljudi koji se obrazuju.
Koja je to suštinska razlika između potreba društva i načina na koji funkcioniše naše školstvo?
‒ Ne postoji stvar koju bi prvo trebalo uraditi već čitav set stvari koje treba odmah i korenito promeniti i sistemski uspostaviti, kako bi procesi obrazovanja bili efikasniji. To su: mreža škola, novi programi, novi udžbenici, paralelno uvođenje digitalnih udžbenika, ali i novi sistem monitoringa ili stručnog nadzora kojim se odmah moraju meriti rezultati rada ne samo nastavnika već i novog sistema. funkcionisanja procesa obrazovanja.
Potrebno je neprestano težiti ka efikasnijem modelu i meriti valjanost novih modela. Ključna razlika je, naravno, i u kadrovima koji se školuju. Imamo potpuno nepotrebne obrazovne profile, a mnogi koji su potrebni nedostaju.
Na koji način se mogu izmeniti navedene slabosti obrazovnog sistema?
‒ Ceo sistem bi trebalo usavršiti pojednostavljivanjem. Mladi ljudi bi već sa 18-19 godina morali da budu osposobljeni za rad u različitim granama privrede, administracije, poljoprivrede, a to znači da bi neke osnove školovanja trebalo završiti oko 12. godine života i odmah započeti sa stručnim školovanjem, prema afinitetima učenika, o čemu bi PP službe pri školama morale da vode računa. Takvi sistemi školovanja postoje i možemo ih primeniti uz mala usklađivanja. Ovom prilikom govorim isključivo o preduniverzitetskom obrazovanju.
Kako osnovcima možemo olakšati put ka daljem obrazovanju?
‒ Osnovno obrazovanje treba da usmeri odrastanje dece, da značajno utiče na njihovo pozitivno socijalno sazrevanje i pomogne u otkrivanju osobenosti i posebnih talenata, pošto je izvesno da većina dece ima te posebne talente. Tome školska sredina, dobro obučeni nastavnici koji su stručni, motivisani humanisti, treba da daju značajan doprinos. Kada se nakon tog procesa dođe do perioda opredeljivanja, u kome značajnu ulogu treba da imaju PP stručne službe i dobro pripremljeni alati – testovi, trebalo bi da započne i srednjoškolsko obrazovanje koje bi imalo za cilj da učenike pripremi za rad u oblastima koje su im imanentne i u kojima će prirodno plivati.
Koliko će tih oblasti biti i kako će se one zvati i organizovati po smerovima u srednjim školama, treba da zavisi od ozbiljne i duboke analize potreba tržišta u specifičnoj sredini. Ne treba isti profili da postoje u svim sredinama.
Naime, u izrazito poljoprivrednim regijama treba da postoje takve škole, kao što u prestonici mora biti više aj-ti i administrativnih smerova nego u manjim sredinama. Naše školstvo je glomazan, nefunkcionalan aparat koji funkcioniše po nekom ʼmiksuʼ pravila iz prošlosti i novijeg doba, a savremene trendove koji ustrojavaju sve ostale sfere društva ovaj sistem tek naslućuje i prepoznaje.
Foto RTS
Izvor: RTS