Kako mladi mogu do radnog mesta u prosveti, ima li jasnih kriterijuma i da li iko o tome brine?

Deo epiloga neuspešnog stalnog zaposlenja Milana Petrovića iz Niša je njegov otkaz u Gimnaziji “Svetozar Marković” gde je poslednjih godina radio na zameni. Drugi deo je ulazak u borbu za jasnije kriterijume zapošljavnja mladih, budućih profesora i stvaranje uslova u kojima oni koji se školuju za prosvetare, zaista imaju mogućnost da se bave tim poslom.

Foto: Canva

Petrović je svoj slučaj okončao otkazom i pravdu će, kako sam kaže, dalje tražiti na sudu. Posle višegodišnjeg iskustva u prosveti, kao mlad profesor, ukazuje na rupe u sistemu koji najmanje razumevanja ima za svršene studente u potrazi za poslom.

Pojavom zabrane zapošljavanja prioritet se dao ljudima koji su tehnološki viškovi. To su ljudi u čijim školama je zbog manjka dece smanjen broj časova. Oni su zaposleni za stalno i na takozvanoj su “A” listi. Apsolutni prioritet. “B” lista sastoji se od ljudi u obrazovanju koji su zanovali radni odnos “za stalno”, ali ne sa punim fondom časova. Te dve grupe ljudi čine dovoljan pritisak na to da mladi nisu toliko potrebni našem sistemu obrazovanja – kaže Petrović.

Dodaje da je bilo najava iz Ministrastva prosvete da će se ukinuti zabrana zapošljavanja, ali da ne postoji jasan kriterijum po kojem bi se mladi ljudi primali u stalni radni odnos.

Prijaviš se na javni konkurs sa svim onim što znaš i što si radio. Pobedi neki drugi kandidat i to je u redu, ali ti dobijaš rešenje u kojem nema jasnog objašnjenja po kojem kriterijumu je ta tročlana komisija izabrala tog kandidata. Onda nemaš ni na šta da se žališ. Žalba onda bude odbijena na isti način – priča Petrović.

Ukazuje i na veliku autonomiju direktora škola koju imaju u procesu zapošljavanja, jer oni postavljaju 2 člana u tročlanoj komisiji.

Zbog svega ovoga Petrović je, kako kaže, odlučio da se bori. Tako je sa Udruženjem “Nauči me” pokrenuo inicijativu za kreiranje predloga određenih kriterijuma koji bi mogli da se donesu, a koji bi bili obavezujući za sve škole.

Dakle, trenutno po zakonu škola ima pravo, ali ne i obavezu da formira svoje kriterijume. U tome nas je već podržalo Udruženje “Građanskih inicijativa”, imamo pregovore sa Udruženjem “Roditelj” i ja se nadam da ćemo naići na saradnju i sa sindikatima i da ponudimo rešenje. Nije rešenje da svaka škola može bilo kako – kaže Petrović.

Ovo je, pojašnjava, početak dijaloga i borbe za bolje školstvo.

Izvor: Južne vesti