Kako odgovoriti na napade besa kod dece?

Histerična kriza je stanje takvog besnila kod malog deteta da ono može samo da plače, da se valja po zemlji, udara nogama. Ako se i vi predate takvom gnevu, samo ćete ga pojačati i kod deteta. Naučićete svoje dete da još više urla.

Foto: Canva

Moja ćerka imala je deset godina kada je pozvala svoju drugaricu da provede vikend kampujući s nama. Devojčica je odgovorila da njeni roditelji imaju druge planove, ali je dodala: “Ne brini, rešiću to. Uhvatiće me histerija i mama će me pustiti!”

Ako izgubite strpljenje i na dete koje histeriše počnete i sami da urlate ili ga fizički kažnjavate, povećaćete njegov gnev. Ne pokušavajte ni da razgovarate sa ljutim detetom ili da mu skrećete pažnju na nešto drugo. U tom trenutku ono prolazi kroz oluju emocija. Nije u stanju da sluša jezik razuma ili logike. I ni u kom slučaju ne pokušavajte da sprečite njegov bes, preteći mu kaznama ili batinama. Čuli ste sigurno nekad roditelje kako histeričnom detetu kažu: “Prestani ili ću ti ja dati razlog da plačeš!” To je kao da vatru gasite benzinom.

Pa, kako postupiti kada je dete u histeričnoj krizi?

Ono što dete treba da zna jeste da je njegov gnev možda neizbežan, ali da ga to neće dovesti nigde. A kako postići da dete to shvati? Samo ga pustite da živi svoj bes.

Možete da ćutite i čekate da kriza prođe sama od sebe. Ili da razgovarate i kažete: “Znam da si ljut i razumem da si hteo još jednu čokoladu. Ali ja ti je ne mogu dati jer to nije dobro za tebe. Ako želiš da razgovaraš, biću u dnevnoj sobi.” Morate pronaći metodu koja vam najbolje odgovara i koristiti je. Važno je da pomognete svom detetu da zadrži svoje dostojanstvo nudeći mu, koliko je to moguće, elegantan izlaz iz ćorsokaka.

Nekoliko reči o histeriji u prisustvu prijatelja, rođaka ili na javnom mestu

Opet koristite antikrizne tehnike, ali budite svesni da imate novog protivnika koji može da interveniše i spreči vas da nađete razumno rešenje – javnost. Tada čudovište u nama iskoči: “Šta će ljudi misliti?” Ako prisutni ne poznaju dečju psihologiju, bez sumnje će pomisliti da niste dobar roditelj i da treba da detetu podviknete ili ga odmah kaznite. Ali, ono što morate da uradite jeste da povučete lepu zavesu i zaustavite krizu. I, ako se osećate neprijatno, samo razmislite – zbog čega odgajate svoje dete – da ga učinite zdravim i srećnim bićem ili da bude po meri rođacima i komšijama?

Potrebno je pet godina detetovog života da razvije njegovu svest o prihvaćenim normama društvenog ponašanja. Ne forsirajte. U tom pogledu, jezik će mu biti izuzetno koristan. Imenovanje osećanja i situacija pomoći će mu da stekne veliku kontrolu nad sobom i svetom.

Izvod iz knjige “Umetnost roditeljstva”, Fuzhugh Dodson