Kako roditelji i vaspitači treba da pripremaju dete za učenje prvih slova

Mnogi roditelji smatraju da dete ne treba prerano opterećivati učenjem onoga što će svakako morati da nauči kada krene u školu. Deca treba da se igraju, da budu slobodna i rasterećena obaveza u tako ranom uzrastu. I to je sasvim tačno.
Za decu je igra najvažnija. Ona slobodna, rasterećena bilo kakvih ograničenja, ona koja podstiče maštu, bez mnogo skupih igračaka i pomoći odraslih. Ali je isto toliko važna i ona usmerena, kada decu podstičemo na aktivnosti koje im razvijaju krupnu i finu motoriku, kada im čitamo, pevamo, pričamo priče. Kada s njima učimo prva slova.

Da, mi verujemo da dete sa prvim slovima treba da se upozna već u ranom uzrastu, čak pre polaska u predškolsko. Ako se već sa dve godine deca upoznaju sa aplikacijama You Tube, Pepom, Nodijem, ako sa četiri godine umeju sama da koriste pametne telefone, nije li neobično da u tom uzrastu ne znaju i poneko slovo? Ne tako što ćete ih postaviti za sto i s njima učiti iz bukvara, već tako što će im slova biti dostupna kroz igru, u meri u kojoj im je to zanimljivo.

Priručnik namenjen vaspitačima i roditeljima, kreiran da im upravo kroz teorijski deo, ali i idejni i praktični, pomogne da dete na pravi način nauče slovima, izašao je nedavno u izdanju Kreativnog centra pod nazivom Od glasa do slova. O tome šta priručnik sadrži, kako može pomoći roditeljima i vaspitačima u radu s decom, kada zapravo deca treba da usvoje prva slova i na koji način govorimo sa autorima Mirjanom Marković, Slavicom Tomić i Slobodankom Milovanović.

  • Priručnik Od glasa do slova temeljan je i detaljan. Možete li naše čitaoce ukratko da upoznate s njegovim sadržajem?

Ovaj priručnik namenjen je vaspitačima, roditeljima i svima onima koji se bave decom u procesu prevođenja glasovnog govora u pisani.
Radi lakšeg i sistematičnijeg praćenja izdvojene su tri celine.

Teorijski deo priručnika sadrži osnovna polazišta u radu na prevođenju glasovnog govora u pisani, kao i mišljenja stručnjaka iz oblasti razvoja govora na koja su se autori oslanjali u svom radu.

U Idejnom delu dati su predlozi i uopštena rešenja za: uređenje prostora, simboličku igru, vežbe, igre i aktivnosti koje se primenjuju u radu s decom u procesu od glasa do slova.

U praktičnom delu priručnika obrađeno je svih trideset slova naše azbuke i prikazano kako se putem različitih igara, motoričkih i glasovnih vežbi dete postepeno vodi kroz proces prevođenja glasovnog govora u pisani. Pored brojnih ideja za različite aktivnosti s decom, dati su predlozi i za izvođenje radionica s roditeljima, kao i saveti za pravljenje i primenu sredstava za igru i rad.

  • Na koji način vaspitači kao edukovane osobe uvode decu u predveštine čitanja i pisanja?

Kada se pomene prevođenje glasovnog govora u pisani, najčešće pomislimo na papir i olovku.

Edukovani vaspitači znaju da je reč o procesu čiji je raspon veoma veliki i kompleksan i koji počinje od najranijeg detetovog uzrasta.
Taj proces podrazumeva vežbe krupne i fine motorike, motorike govornih organa, vežbe disanja, razne vrste glasovnih i govornih igara, simboličku igru, grafomotoriku i tekstualne igre znacima.

  • Kako roditelji mogu najbolje da podstaknu razvoj grafomotorike kod dece i kada se s tim počinje?

Kao i edukovan vaspitač, tako i edukovan roditelj može mnogo da doprinese razvoju rane pismenosti kod deteta, počev od pravilnog usmeravanja pokreta od najranijeg uzrasta.

U početku su najvažniji nesputani pokreti rukama u vazduhu: gore, dole, opisivanje krugova u jednu stranu, pa u drugu – to su pokreti koje treba vežbati s detetom svakog dana tokom dužeg vremena. Značajne su i vežbe kojima se ojačavaju mišići šake i prstiju, jer su oni izloženi najvećem naporu kada dete uzme olovku u ruku.

Detetu treba omogućiti da što duži period opušteno šara prstima ili nekim sredstvom koje odabere (olovkom, kredom, štapom i dr.) u svim pravcima i po što različitijim podlogama, potpuno slobodnim pokretima. Na taj način dete spontano usvaja pokret pisanja. Raznovrsnim igrama i materijalima (bojenje, opcrtavanje, docrtavanje, precrtavanje, spajanje tačkica, senčenje, nijansiranje i dr.) roditelji će podsticati razvoj kontrolisanih pokreta, što je suština grafomotoričke spretnosti deteta.

  • Koja je uloga vaspitača, a koja roditelja u procesu prevođenja glasovnog govora u pisani?

U procesu prevođenja glasovnog govora deteta u pisani uloga vaspitača i roditelja objedinjena je istim ciljem. Upravo stoga saradnja između vaspitača i roditelja ima ključnu ulogu.

Razvijanje predveština čitanja i pisanja u potpunosti zavisi od ove saradnje i tek ako rad u porodici prati igre i aktivnosti u vrtiću, dete će dobiti svu potrebnu pomoć i podsticaje.

Vaspitač preporučuje roditeljima igre i aktivnosti, a roditelj je taj koji od najranijeg uzrasta kod deteta treba da razvija ljubav prema knjizi i pisanoj reči.

  • Koje su faze tog procesa kroz koje svako dete prolazi i za koji uzrast se vezuju?

Ukoliko bismo pokušali da rezimiramo etape u govornom razvoju dece koje vode ka usvajanju pisanog govora, tada bi najvažniji momenti tog procesa bili: pokret, simbolička igra, crtanje, koji prethode pisanju. Nijedan od pomenutih elemenata nije izolovan proces, već sastavni deo detetovog saznajnog razvoja. Stoga je važno prepoznati zonu narednog razvoja svakog deteta i uskladiti aktivnosti koje će ga podstaći da prirodnim putem usvoji pisani govor. To znači da usvajanje pisanog govora i njegovih faza ne možemo vezivati za određeni uzrast jer je to proces koji se odnosi na razvojne mogućnosti svakog deteta.

  • Možete li dati neki opšti savet roditeljima i vaspitačima kada je reč o upoznavanju dece sa slovima?

Formulacija ovog pitanja vraća nas na početak, gde smo objasnile da se proces prevođenja glasovnog govora u pisani uglavnom vezuje za pisanje slova, što je pogrešno polazište. O podsticajima na razvijanju predveština rane pismenosti ne možemo govoriti a da nemamo u vidu osnovne momente dečjeg kognitivnog razvoja, odnosno da nemamo saznanja o tome kako dete misli. Zato usvajanje pisanog govora posmatramo kao razvojni proces u skladu sa celokupnim razvojem detetove ličnosti, imajući u vidu faze kroz koje ono prolazi na putu ka pisanoj reči. Rani razvoj detetove pismenosti ne sagledavamo samo iz ugla usvajanja grafičkih simbola (slova) već je od izuzetne važnosti da prihvatimo i razvijamo pismenost kao skup ravnopravnih veština – slušanja, govorenja, a potom i čitanja i pisanja.

Više o priručniku pogledajte ovde: http://www.kcknjizara.rs/?b=D169

Intervju vodila: A. C.