Klinički psiholog Branka Pavlović: Ponovno zbližavanje partnera često počinje kad mlađe dete napuni tri godine

Klinički psiholog i psihoterapeut Branislava Pavlović kaže za RTS da je brak prazna kutija koju mi popunjavamo i u njoj ćemo uvek naći samo ono što smo kao partneri uneli. Poručuje i da razvod nije tragedija, jer se dobri brakovi ne razvode.

Branislava Pavlović, u intervjuu za Internet portal RTS-a, otkriva može li se “mrtav brak” oživeti, šta je “tektonski poremećaj” u odnosu dvoje ljudi i kako se može prebroditi, ali daje i savete o tome šta je važno da bi jedan brak uspeo.

Šta praksa pokazuje – zbog kojih problema se partneri najčešće odlučuju za bračne terapije?

U praksi, klijenti se najčešće obraćaju za pomoć zbog problema u komunikaciji, emocionalnog udaljavanja od partnera tzv. “mrtvog braka” ili, suprotno tome, visoko konfliktnog braka sa negativnom fokusiranošću na partnera “negativne bliskosti”.

Često mi se parovi obraćaju za pomoć i zbog bračne prevare, koja je akutno razarajući udar na partnere i njihov odnos, “tektonski poremećaj” i jedna od najbolnijih stvari koje može da vam priredi partner. Iako je bolna, više od polovine parova želi da pokuša da sačuva odnos i da zajednički razumeju kako i zašto je došlo do prevare. Neki parovi uspeju da kroz duže vreme, radeći sa terapeutom na odnosu i problemima koji su doveli do prevare, ne samo ostanu zajedno, već iskoriste ružnu situaciju da poboljšaju svoj odnos.

Iako je to individualno – postoje li problemi koji se teže, odnosno lakše rešavaju?

Najveći uspeh primećujem kod parova koji su izgradili bliskost, ali su se vremenom zbog porodičnih i poslovnih obaveza udaljili jedno od drugog i gde oboje pate svako na svoj način. To je proces vraćanja partneru, koji se često dešava kada mlađe dete napuni tri godine, odnosno kada se životno otvori veći prostor za partnerstvo. Takvi parovi imaju gde da se vrate u svom odnosu.

Što je bračni odnos više poremećen, to je bračna terapija manje uspešna, a u određenim slučajevima je i kontraindikovana – nedovoljna motivisanost da se menja odnos i ponašanje, pretnja razvodom, porodično nasilje, ozbiljni psihološki, emocionalni poremećaji kod jednog ili oba supružnika, paralelna veza koju partner ne želi da okonča.

Kakav je Vaš utisak da li sada parovi lakše odustaju od odnosa?

Razvod je teška odluka i uvek lični izbor. Za veliki broj bračnih problema, razvod ne bi trebalo da bude prvo, već krajnje rešenje (uvek se možete razvesti).

Ima li nečega za šta možemo da kažemo da je “crvena linija”, preko čega ne bi trebalo da prelazimo u partnerskom odnosu?

Granica ostanka u braku je granica našeg psihofizičkog zdravlja i samopoštovanja, kao i naše dece. Razvod je nekada jedino zdravo rešenje u patološkim brakovima kao što su brakovi sa nasiljem, nelečenim zavisnostima, kada bračni konflikt onemogućava roditeljstvo i zdravo funkcionisanje porodice. Razvod nije tragedija, jer se dobri brakovi ne razvode.

Za neke brakove razvod je nekada jedino zdravo rešenje. Ne može se, nažalost, svaki odnos popraviti, nekada problemi traju suviše dugo, pa je jedan partner već digao ruke i emocionalno otišao iz odnosa.

Da li se parovi koji imaju decu više bore da odnos uspe i koliko je tvrdnja da se ostaje u braku zbog dece dobra?

Razvod brakova bez dece je drugačiji, jer se možete rastati od partnera i da ga nikada više ne vidite u životu. U brakovima sa decom supružnici se razvode kao partneri, a trebalo bi da kao roditeljski par funkcionišu skladno, što se, nažalost, često ne dešava. Deci je potrebna struktura, stabilnost, sigurnost i zadovoljni roditelji.

Ako bračni problemi do te mere ugrožavaju zdravu porodičnu klimu onda nije u interesu dece da roditelji ostaju u zajednici. Deca sigurno mogu biti motiv da se radi na bračnom odnosu i rešavaju partnerski problemi, ali ne treba da budu taoci lošeg partnerskog odnosa u kome nikome nije dobro.

Baza dugogodišnjeg zdravog partnerskog odnosa su individualna funkcionalnost, poštovanje, tolerancija, prijateljstvo i ljubav, a ne fatalna privlačnost i zaljubljenost. Plus svakodnevni trud i stavljanje partnerskog odnosa visoko na lestvicu prioriteta. Brak je prazna kutija koju mi popunjavamo i u njoj ćemo uvek naći samo ono što smo kao partneri uneli.

Ceo intervju pročitajte na: RTS