Ko određuje plan i program u finskim školama?

Koleginica Tarja Mitrović je na svom sajtu Moja Finska postavila veoma zanimljiv tekst o obrazovanju u Finskoj. Prenosimo deo teksta…
Ono što možemo „prepisati” od Finaca je recimo to da se deci ne daje, ili da se retko daje domaći, jer deca kod kuće treba da budu deca, da imaju vremena za sebe, za igru, svoja interesovanja, a da se samo u školi uči i radi. Ovako je deci kojoj se stalno daju domaći zadaci, samo nametnut zadatak da nešto urade kako ne bi dobili minus, ili će im pomagati roditelji i raditi umesto njih ako deca ne znaju da ih urade.Obrazovanje u Finskoj , blog Tarje Mitrovic (4)
Drugo, u Finskoj su nastavnicima odrešene ruke oko izvođenja plana i programa, pa oni sami procenjuju koliko je časova potrebno za jednu oblast, koliko đaci napreduju u usvajanju novog gradiva itd, a u većini zemalja nastavnici strogo dobiju utvrđen plan, kada se obrađuje nova lekcija i ne obazire se da li su to deca savladala već se skače na sledeću lekciju po planu, ne obazirući se previše da li su to deca naučila. Zaboga, bitan je plan a ne deca.
Treće, u Finskoj nikada nećete čuti da se roditelji raspituju koja je škola najbolja pa da tamo upišu dete, iz razloga što se u Finskoj ne prave liste naj škola, ne pravi se takmičenja u pridobijanju učenika, jer ne funkcionišu po principu konkurencije, već po principu uzajamne saradnje radi opšteg dobra.
Četvrto, pre tri decenije Finska je donela zakon da obrazovnje mora svima da bude dostupno, odnosno besplatno, za svaku školu se izdvajaju jednaka sredstva, bilo da je škola u seoskoj zabiti ili centru Helsinkija. Sva deca imaju jednake uslove za učenje bez obzira na poreklo, porodični prihod ili geografsku lokaciju. Čak je i studiranje potpuno besplatno za finske studente.
Peto, deca sa posebnim potrebama, posebno obdarena i prosečna deca, nikada se ne razdvajaju u posebna odeljenja, već u svakom odeljenju radi glavni nastavnik i asistent, koji dodatno pomaže deci kojoj slabije ide. Veoma je bitno da i deca sa posebnim potrebama budu sa svojim vršnjacima, kako bi izgrađivali socijalnu inteligenciju. To je demokratija u pravom smislu reči.
Šesto, Finske škole nikada nisu izložene inspekcijskim kontrolama sa strane ili proverama znanja dece. Roditelji veruju nastavnicima, imaju obostrano poverenje i odličnu saradnju. U drugim državama se dešava da pristrasni roditelj, kada dete donese kući lošu ocenu, prozivaju nastavnika ispred deteta, srozavajući tako autorite prosvetnih radnika. Doduše, na pojedina ponašanja nastavnog kadra sa kojim sam se ja susretala  u balkanskim školama gde nastavnik na početku godine kaže čuvenu rečenicu “Bog zna za 5, ja za 4, a vi za 3, 2 i 1”, nemam komentar. Tvrdim da bi takav nastavnik u Finskoj, momentalno dobio otkaz.
..i tako, u Srbiji se vazda spovode neke reforme u školstvu, ali njihove dobre strane se vide toliko, koliko i u rečenici „e, od ponedeljka sam na dijeti“.
Da ne pominjemo greške u udžbeniku kao, na primer, u udžbeniku Gramatolomija za 6. razred, gde se kaže da je “glupača osoba ženskog pola”, ili onoj gde se u udžbeniku Svet oko nas, za 1. razred kaže da avgust ima 29 dana, ili pak možda onoj rečenici iz udžbenika biologije gde se kaže da su “ DNK merdevine, a hromozomi štipaljke’, ili recimo tamo gde piše da su “Hajduci isti kao Robin Hud”…da ne spominjem da udžbenik kaže da je „matrijarhat ono kad se deca računaju po majci“…ili da „Aziju zapljuskuju vode četiri okeana“. da  „Kada se neko povuče u svet mašte, za njega se kaže da je postao autističan, okrenut sebi i bez kontakta s realnošću’…da je „homoseksualnost poremećen odnos hormona“…ovo je samo delić netačnih termina, nebuloznih rečenica i gluposti koje srećemo po srpskim udžbenicima…ima i mnogo gorih. Verovatno će se mnogi roditelji preneraziti kada im kažem da su deca u udžbeniku imali i linkove ka porno filmovima  Lezbijska bolnica II deo i Devojka-devojka žestoko.
Onda se pitamo, ako po pravilu udžbenici u pripremi prolaze kroz mnoge komisije i ministarstva do dolaska u štampu, a da ove i mnogo gore greške niko nije video, to samo ukazuje na to, da ih niko nije ni gledao. To se zove nebriga o deci.
Preuzeto: mojafinska.blogspot.com