Mame, ovo su osnovna pravila lepog ponašanja na igralištu

Prosto je začuđujuće koliko su različite i mnogobrojne „situacije“ na igralištu; takođe i koliko smo mi nevešti u miroljubivoj, a asertivnoj komunikaciji.
mama igraliste
Mi se rukovodimo ovim principima:

  • Budimo pozitivni. Širimo pozitivnu energiju. Nikome ne treba dežurni mrgud koji ima svoje mišljenje o svemu i o svakoj situaciji (khm, khm).

  • Ne diraj tuđe dete ili predmet koji ono drži. Ako nam nešto treba od njega, komuniciramo sa njegovim roditeljima.

  • Ne podrivaj autoritet drugih roditelja. Uvek sa svima razgovaraj ljubazno.

  • Ne tužakaj. „Tvoje dete ne da mom detetu igračku“. Ne.

  • Zaštiti svoje dete od neželjenih i neprijatnih komunikacija sa odraslim osobama – na primer, ako ga odrasla osoba sklanja sa ljuljaške, obraća mu se na neodgovarajuć način i dozvoljava da se njegovo dete nasilno ponaša sa vašim. Zauzmi se i za sebe, ako se tebi neko obraća na način koji škodi tebi ili tvojoj deci. Prijatno? Ne. Neophodno? I te kako.

  • Pusti dete da rizikuje da padne, da se udari ili ogrebe – to je zdravo za motoriku, snalažljivost, samoočuvanje, inteligenciju, samopouzdanje, imunitet.

  • Ako niko ne traži svoju igračku, ona je javna. Kako da dete pita za korišćenje kada nema pojma čija je. Njegova je.

  • Ako drugo dete traži svoju igračku koju drži vaše dete – pusti decu da komuniciraju. Iako njihovo „molim“ i „hvala“ više liči na vrisak mački u teranju – to je i dalje pregovaranje i komunikacija. Dokle god možeš da izdržiš – što duže to korisnije za samopouzdanje i socijalizaciju.

  • Ne govori tuđoj deci (i drugim roditeljima!) kako da se ponašaju, šta mogu i šta ne mogu, šta je dozvoljeno a šta nije. Pokaži malo skromnosti i samokontrole i sačuvaj svoje pametovanje za svoj blog ili fejsbuk.

  • Ne pitaj za uzrast i verbalni/motorički napredak deteta. To je lično, i uvredljivo za vaše dete.

  • Ne vređaj i ne tuci. Nikad, nigde i ni u šali (iako bi, barem ovo, trebalo da se podrazumeva).

Da li ova pravila rešavaju sve konflikte na igralištu? Naravno da ne. Ne možemo da se ponašamo isto u svim situacijama.
Neću umesto mog trogodišnjaka tražiti njegovu igračku koju drži drugo dete (jer je njemu trenutno potrebno da vežba komunikaciju i dogovaranje), ali ću pomoći svojoj jednogoipogodišnjoj devojčici da do nje dođe (jer ona se bori i otima za svoje stvari od jutra do mraka, a na igralištu joj treba da se na miru sama pogira).

Izvor: Zmajka