Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada;
Nikuda ne žure, jer sam život žuri;
Ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi;
Zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno;
Malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi;
Ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom;
Dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je šta se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo, boje se promjena, jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan
čovjek makar im činio i dobro;
Čudan svijet, ogovara te, a voli, ljubi te u obraz, a mrzi te, ismijava plemenita djela, a pamti ih kroz mnoge pasove;
Živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada;
Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni – sve su to oni i sve između toga;
A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja i sve ovo što govorim, kao o sebi da govorim
Meša Selimović- Tvrđava