Diogen: Tražim čoveka

Diogen u potrazi za čovekom
diogen
Antički grčki filozof, Diogen iz Sinope, predstavnik kiničke škole u antičkoj filozofiji, zastupa povratak prirodi i najjednostavniji način života. Zbog načina na koji je vodio svoj život dobio je nadimak Pas. Deo svog života proveo je živeći u maslinovom buretu-amfori, sa psom, i po svakom vremenu išao odeven u prljavi ogrtač sa upaljenim fenjerom i usred bela dana govoreći: >. Smatrao je da čovek treba da živi što sličnije životinjama, na primer psima, što i znači naziv škole u filozofiji, kinizam.
Za Diogena je najbolji život onaj koji se živi jednostavno i u skladu sa prirodom. Zato su tradicionalne životne potrebe beznačajne i besmislene baš kao i konvencionalna ograničenja i pravila ponašanja, jer su potpuno suprotne prirodnim nagonima čoveka.
Diogen smatra da su patnje čoveka samo posledica njegovih žudnji, briga i ambicija, težnji ka ispraznim zadovoljstvima i robovanja bogatstvu i slavi. Pošto se ljudi posvećuju bezvrednim ciljevima, troše se uzalud u jalovim i plitkim nastojanjima da ih ostvare, a svaki put kada dožive neuspeh, osećaju ogorčenost i nezadovoljstvo. U takvom životu, ljudi zavise od drugih, uhvaćeni su u zamku dugovanja, stalno su napeti, osuđeni na razočarenja, ranjivi i zavisni od svega što im donosi nepredvidiva sudbina na koju je nemoguće uticati. Čovek je najsrećniji kada mu ništa ne treba, a to se može postići ako svoje potrebe smanji na minimum, a zatim i to malo dalje sužava.
Za duhovni mir su, po Diogenu potrebna tri suštinski važna uslova: autarhija, apatija i sloboda. Pod autarhijom on podrazumeva upravljanje samim sobom i samodovoljnost; pod apatijom podrazumeva ravnodušnost i neobaziranje na sve ono što spoljni svet čoveku može da učini, a pod slobodom podrazumeva nezavisnost od bilo kog drugog pojedinca i odustajanje od posedovanja materijalnih dobara. Za ovakav život su uzor životinje, koje žive od onoga i u skladu sa onim što im svet nudi, a u svemu ostalom su potpuno slobodne. “Ne osećati potrebu ni za čim privilegija je samih bogova”, ističe Diogen, “a povlastica bogovima bliskog čoveka je da ima potrebu za vrlo malo toga.”