Neurofidbek metoda: Kako naučiti mozak da se koncentriše

 
Sve učestaliji problem smanjene pažnje kod dece može se uspešno rešiti uz pomoć, u svetu veoma aktuelne metode, neurofidbeka.
Svaki učitelj bez problema može da u svom razredu identifikuje barem jedno dete koje “ne drži mesto”, koje zna “da odluta”, da se “isključi”, koje ne uspeva da se skoncentriše i kojem nijedan školski zadatak nije dovoljno zanimljiv.
22_620x0
Do sada se to mahom rešavalo time što se učitelj požali roditelju koji zatim samostalno pokušava da uvede sistem kažnjavanja i nagrađivanja za dobra “postignuća”, ili se Korist od neurofidbeka je prepoznata širom sveta kao metoda koja pomaže u radu sa problemima pažnje, ali i sa napetošću, sa simptomima anksioznosti i depresije, sa problemima sa spavanjem, migrenama i mnogim drugim, eventualno, dalje posavetuje sa psihologom.
Međutim, iako kod nas nedovoljno poznat, neurofidbek polako ali sigurno postaje sve primenljivija metoda u radu sa decom koja imaju problema sa pažnjom.
Neurofidbek, kao neinvazivna metoda snimanja električne aktivnosti mozga, bazira se na dve pretpostavke: električne aktivnosti mozga odražavaju određena mentalna stanja i, druga, te aktivnosti se mogu trenirati. Dakle, radi se o metodi koja ni na koji način ne škodi detetu. Iako roditelji mogu imati otpor ka tome da se dete povezuje sa mašinom koja meri električnu aktivnost mozga, mališanima je ova metoda i više nego zanimljiva jer oni ispred sebe vide ekran sa različitim bojama i igricama. Polako, deca uče kako da usmeravaju i održavaju pažnju i ne znajući da na taj način uče mozak da se koncentriše.
Šta podrazumeva neurofidbek metoda?
Kao što se automobil vozi različitim brzinama – na autoputu i u gradskoj vožnji ili kada se pusti na “ler”, tako i mozak ima svoje brzine, a kada govorimo o njima – govorimo o moždanim talasima.
Moždani talasi se najčešće svrstavaju u četiri opsega frekvencija (učestalosti) i nijedan opseg “nije za bacanje”. Svaki opseg ima neku svoju funkciju u određenim okolnostima: od delta talasa koji su povezani na primer, sa dubokim snom, preko teta koji se javljaju kada smo pospani ili u kada odlutamo u sanjarenje, do alfa talasa koji nam pomažu da se opustimo ali ne uspavamo, i do beta talasa koji su povezani sa stanjima u kojima smo koncentrisani i spremni za rešavanje zadataka. Naravno, šta amplitude talasa različitih opsega frekvencija mogu da predstavljaju zahteva mnogo složeniju interpretaciju ali stručno oko zna da posmatra kako se talasi nivelišu po svojim frekvencijama i kreiraju sliku mnogo “šarenijeg” mentalnog života.
Kako se treniraju moždani talasi?
Nije svaka brzina za svaku priliku. Onda kada pokušavate da budete koncentrisani, teško da ćete uspeti da se fokusirate ako vas “maltretiraju” teta talasi. Onda kada pokušavate da se opustite, teško da će vam talasi, koji su “dominantni” onda kada rešavate zadatke, pomagati da postignete cilj.
Talase nekih frekvenci želimo da podstičemo, a neke želimo da prigušimo. Uz vođstvo terapeuta, neurofidbek pomaže detetu da to nauči da radi samo, odnosno da dostiže stanje koncentracije, odnosno usmerene pažnje i da to stanje održava.
Zašto “fidbek”?
Dete za vreme trajanja neurofidbeka igra igrice koje su podešene tako da bivaju pokrenute onda kada dete uspeva da „uspostavi kontrolu“ nad svojim talasima. Na taj način postizanje kontrole se „nagrađuje“ i dete vremenom uči kako da reguliše svoje funkcionisanje. Terapeut u isto vreme radi sa detetom i na veštinama učenja tako da postepeno, ono što se javlja u izolovanoj situaciji (na neurofidbek treningu) ,počne da se generalizuje i na druge životne situacije (školu, kuću…).
Dr Nataša D. Čabarkapa, logoped
Dr Nataša D. Čabarkapa je logoped sa dugogodišnjim iskustvom u radu sa decom sa raznovrsnim govorno-jezičkim problemima. Dvadeset godina rada u Institutu za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora, podstaklo je da napiše više od 150 naučnih radova i tri monografije iz oblasti dečijeg leksikona i verbalnih asocijacija kod disfazične dece i kod dece sa normalnim govorno-jezičkim razvojem. Učestvovala je na brojnim nacionalnim i međunarodnim konferencijama, ali je za nju naučni rad pratilac prakse, koju stavlja na prvo mesto. Trenutno radi u Logopedsko-edukativnom centru „Čabarkapa“ koji je sama osnovala, a koji ima za cilj da, zahvaljujući multidisciplinarnom pristupu i udruživanjem različitih perspektiva stručnjaka, pomogne osobama sa problemima u govoru. I dalje se bavi naučnim istraživanjima, stručno se usavršava i veruje da osoba mora da kontinuirano radi na sebi da bi bila dobra u svom poslu.
Izvor: http://www.yumama.com/