“Ova školska godina je još lošija verzija prethodne…”

U uslovima pandemije predavači se suočavaju sa problemima nastave na daljinu, a đake učenje ne interesuje

Foto: Canva

Po školskom kalendaru odmiče treća godina u kojoj obrazovanje u Srbiji, opasano senkom kovida 19, nekud grabi „bez ijednog izgubljenog nastavnog dana” i s nebrojenim izostancima učenika, studenata i profesora s redovne, neposredne nastave opravdanim merama za sprečavanje širenja zarazne bolesti. Dominantan narativ prosvetne vlasti da „škole nisu mesta velike transmisije virusa” iritira i roditelje i prosvetne radnike. Obrazovni sistem u okovima epidemije mesto je na kom se najveći broj nastavnika suočava s višestrukim problemima nastave na daljinu, a đaci masovno obolevaju od nezainteresovanosti za učenje, gubljenja radnih navika i produbljivanja praznina u znanju, ako slušamo šta kažu istraživanja. Nameće se pitanje da li je i aktuelna školska godina još jedna u nizu uspešnih u pogledu održavanja kakve-takve nastave u kontinuitetu i propuštenih u pogledu popunjavanja rupa u znanju učenika, unapređivanja ili bar empirijski utemeljenog praćenja kvaliteta obrazovanja.

– Ova školska godina je još lošija verzija prethodne, koja je prošla u agoniji i dovela do toga da je glavna briga bila da se održi privid da obrazovanje funkcioniše. Naravno, neki nastavnici i škole uspeli su da ne potpadnu pod tu opštu atmosferu i našli su veoma kreativne i dobre načine da se prilagode, ali su to uspevali uprkos onima koji su vodili obrazovnu politiku, a ne zahvaljujući njima. U većini škola sve se svelo na simulaciju obrazovanja. Deca kao idu u školu, bilo da su u učionicama ili prate nastavu putem interneta, nastavnici kao drže časove, direktori kao rukovode školom, a Ministarstvo prosvete kao upravlja obrazovnim sistemom. I svi su nezadovoljni i nesrećni, i svakome je neko drugi kriv što se stvari dešavaju na način koji je već očigledno nezadovoljavajući – ocenjuje za „Politiku” Aleksandar Baucal, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Rezultati studije Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, na impozantnom uzorku od više od 50.000 prosvetnih radnika, pokazuju da nezanemarljivih 30 odsto zaposlenih pruža otpor onlajn nastavi, zauzimajući stav da taj oblik rada ne treba uvoditi u redovnu školsku praksu kad pandemija prođe, a čak 45,1 odsto teško izlazi na kraj s povećanim opterećenjem i stresom kad rade od kuće. Za obrazovanje značajni indikatori opsežnog istraživanja Unicefa pokazuju rast broja školaraca koji imaju poteškoće s koncentracijom, svedoče i o uvreženim stavovima većine roditelja da je većina dece tokom pandemije izgubila motivaciju za učenje, da je onlajn nastava negativno uticala na kvalitet učenja, a da se ništa nije promenila u odnosu na prvi period pandemije.

– Svi navedeni primeri dobro ilustruju šta su posledice loše obrazovne politike. Mi smo mnogo grešili i pre pandemije, a posebno tokom pandemije. Učenici su izgubili rutinu koju su nekada imali, njihova motivacija za učenje, koja je i ranije bila neadekvatna, dodatno je smanjena, smisao obrazovanja je dodatno doveden u pitanje. Kako danas ubediti decu i mlade da obrazovanje ima smisla i da je važno, ako su oni nas odrasle videli kako smo, što bi đaci rekli, „odrađivali” obrazovanje? Nastavnici su, takođe, verovatno izgubili svaku volju da se angažuju na inoviranju i unapređivanju obrazovanja. Nakon pandemije mnogi će imati dodatnu averziju prema novim tehnologijama u obrazovanju. Zbog svega toga nakon pandemije možemo očekivati veliku depresiju u obrazovanju. Nadam se da grešim – ukazuje Baucal.

Koliko đaci gube svakim danom učenja na daljinu, ako uopšte može da se izračuna prosečan negativni efekat takve nastave?

– Kada je u pitanju naš obrazovni sistem, mi imamo određene informacije o tome koliko je časova izgubljeno, ali nisu pouzdane zato što mnogi nastavnici i direktori prikazuju ulepšanu sliku Ministarstvu prosvete. U obrazovanju nije ključno koliko sati dete i nastavnik provedu zajedno, nego kakav je kvalitet nastave i učenja. Poznat je primer Finske, gde deca provode manje vremena u školi u odnosu na mnoge vršnjake iz drugih zemalja, ali više nauče. Sva istraživanja ukazuju da će efekat nastave na daljinu biti očekivano loš, u nekim zemljama manje, u nekim više negativan. Ako bismo formirali očekivanja spram onoga što se dešavalo u našim školama tokom prethodne dve godine, mogli bismo da pretpostavimo da je najverovatnije da ćemo mi biti u grupi zemalja s nešto većim negativnim efektima – pojašnjava ekspert za obrazovanje.

Na početku i u prvih nekoliko meseci epidemije svi su bili zatečeni i razoružani nedovoljnim znanjem o novom virusu. Bilo je vanredno stanje, škole su zaključane, nastava potpuno izmeštena iz tradicionalnih okvira na nepoznati onlajn teren. Održan je kontinuitet rada škola u krajnje atipičnim uslovima. Praznine u znanju učenika ostale su ponajviše zahvaljujući prošloj školskoj godini po centralizovanom kombinovanom modelu rada – više na daljinu nego u klupama bez obzira na razlike u epidemijskoj situaciji od grada do grada. Uvidevši grešku ove godine, nadležni su se opredelili za decentralizovan sistem, po kom obrazovanje sada funkcioniše donekle bolje, ali i dalje daleko od optimalnog. Samo se za najmlađe osnovce, od prvog do četvrtog razreda, može reći da u školu idu kao da je epidemija prošla. Ostali đaci nisu pošteđeni kombinovane nastave, malo u školi, malo onlajn. A i ceo sistem malo radi, malo je na raspustu.

Od septembra je prošlo 20 nastavnih nedelja, školski kalendar je dvaput korigovan. Produžen je jesenji raspust. Zimski nije pomeran. Đaci su od juče na neplaniranom vanredno uvedenom sretenjskom predahu od školskih obaveza. Vraćaju se na nastavu za sedam dana, u ponedeljak 21. februara. Sve oči su uprte u odluke Tima za škole, koji svake sedmice procenjuje koji će se režim rada na nivou lokalnih samouprava primenjivati po „semafor modelu”. Semafor već nedeljama svetli crveno za sve škole u republici.

– Planiranje, ostvarivanje, praćenje i vrednovanje nastave je složen proces, koji postaje još složeniji tokom vanrednih okolnosti. Tad je još značajnija uloga nastavnika jer treba obezbediti ostvarivanje ishoda u novoj organizaciji nastave, koja će se možda i dodatno menjati u toku školske godine: dužina trajanja časa, nastava u školi ili onlajn, ili kombinovano… Nije moguće pronaći univerzalni način za prevazilaženje teškoća. Kod pojedinih predmeta to može biti promišljen izbor sadržaja kojima se obezbeđuje ostvarivanje ishoda, a kod drugih dobar izbor primera i zadataka. Veoma je važno, i mi to svaki put naglašavamo, da smo ponosni na naše kolege u obrazovnim ustanovama. Naši učenici nisu izgubili nijedan dan kako u prethodnoj tako ni u ovoj školskoj godini – ističu za naš list u Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.

Polovinu prvog polugodišta beogradski srednjoškolci proveli su podeljeni u grupe, smenjujući se iz dana u dan na časovima u školi i od kuće, dok su njihovi vršnjaci, recimo, u Novom Sadu ili Subotici do početka drugog polugodišta svakodnevno neometano učili kao i pre korone. Prestonica je sedište gotovo petine ukupnog broja srednjih škola u državi. Najmanje toliko đaka i nastavnika nije imalo šansu da kvalitetno pređe programom predviđeno gradivo ni u ovoj školskoj godini, a kamoli da nadoknadi rupe u znanju iz prethodne.

– U Republici Srbiji od početka školske 2021/2022. godine do 11. februara 2022. godine u osnovnim školama nastava je 91 odsto organizovana po prvom, neposrednom modelu, osam odsto po drugom kombinovanom modelu i manje od jedan odsto putem nastave na daljinu. Učenici redovno pohađaju pripremnu nastavu za završni ispit, kao i dodatnu za predstojeća takmičenja. Značajna je i dopunska nastava, ukoliko postoji određena oblast koju nisu najbolje savladali, na tim časovima mogu da obnove gradivo – ukazuju iz prosvetnog vrha.

Izvor: Politika