Da li ste primetili koliko je moderno društvo uporno, čak pomalo napadno u želji da sve roditelje uveri kako je njihovom detetu koje tek što je napravilo prve korake, bolje da bude sa svojim vršnjacima, u kolektivu u kom će o dvadesetoro dece brinuti JEDNA osoba, nego da bude sa jednom osobom koja će mu biti posvećena?
Sigurno ste primetili.
Međutim, psiholozi se, gotovo pa jednoglasno, s tim ne slažu. U kratkom govoru za jedan podkast to je lepo objasnila psihoanalitičarka Erika Komisar.
Ona kaže da svakodnevno odvajanje deteta od njegovih primarnih staratelja, a naročito u periodu pre navršene dve godine, može povećati proizvodnju kortizola (hormona stresa), što je, opet okidač za razvoj anksioznosti, emocionalne neregulacije i problema sa vezivanjem kasnije u životu.
”Deci ne treba društvo druge dece pre treće godine. U tom periodu njihova igra je paralelna, a ono što im treba je kontak ’jedan na jedan’. Treba im SIGURNA povezanost i treba im ta jedna osoba koja će ispunjavati njihove emocionalne potrebe. Jedan na jedan.” – kaže Komisar.
Već nakon treće godine stvari se menjaju, objasnila je.
”Tek tad oni počinju da ulaze u stvarne međusobne interakcije. Pre toga, oni se NE igraju zajedno! To je samo paralelna igra. Tako da, to je još jedan mit, to da su jaslice dobre za decu, za njihovu socijalizaciju. NE. Deci socijalizacija NE TREBA pre treće godine, osim one koju dobijaju od roditelja. Organizujte igru s vršnjacima, idite u parkiće, ali uvek jednim okom budno posmatrajte.” – objašnjava Komisar.
Dodaje da se upravo u tom periodu razvija ta sigurna povezanost, kada dete, korak po korak, stiče slobodu i hrabrost da se igra čak i ako majka nije tik uz njega.
”Ali primetićete kako i dalje, s vremena na vreme, podignu pogled da vide gde ste. Ili, možda, dotrče da vas na kratko zagrle, pa opet pojure nazad u igru. To je zato što ste vi njihova sigurnost, njihova baza. I imajući vas bez straha, oni postaju sve hrabriji. Usuđuju se da istražuju jer znaju da ste uvek tu i da nećete otići.” – istakla je ova psihoanalitičarka.
Drzava bi trebalo da omoguci majkama da do 3. godine budu sa decom i da im se placa odredjen iznos. Mozda bi neke majke zelele da se odmah vrate na posao, ali vecina bi ostala sa svojom decom. U nasem gradu se iz budzeta grada izdvaja iznos i dotiraju se privatni vrtici, umesto da se taj novac usmeri na majke koje bi bile sa svojom decom do trece godine. Na taj nacin bi bilo manje guzve u vrticima, a majke bi bile srecne sa decom.