Ranko Rajović: Više braće i sestara znači bolju pripremu za život. Ako je majka usmerena na jedno dete, ono je često prezaštićeno, a to nije dobro za razvoj

Doktor Ranko Rajović autor je NTC programa učenja koji se primenjuje u mnogim školama u Sloveniji, specijalista interne medicine, magistar neurofiziologije i doktor sportskih nauka.

Ali on je i otac četvoro dece. I premda je jedan od organizatora NTC kampa, vrlo otvoreno kaže da u onim porodicama u kojima ima više dece, kamp već postoji, svaki dan.

Prvi krug problema rešavaju sami

“Ja sam odrastao s tri brata. To je toliko nestašluka i toliko igre, da ja uvek kažem roditeljima, a to oni koji imaju jedno dete ne znaju – što imate više dece, to vam je lakše. To ljudi ne shvataju, da u porodicama s više dece, oni čuvaju jedni druge. Kad je reč o mojoj deci, ja ne znam svaku stvar koju oni urade i svaki nestašluk koji su napravili, zato što taj prvi krug situacija oni rešavaju sami, da ne bi rekli mami i tati. I to je velika pomoć roditeljima.” – kazao je Ranko Rajović u emisiji Dok anđeli spavaju.

Govoreći o svom iskustvu, Rajović se priseća kako je njegova ćerka Iva bila velika pomoć dok je najmlađi Danilo rastao, jer je roditeljima skretala pažnju onda kad bi procenila da je on uradio nešto što treba da znaju.

“Zato sam se često pitao kako roditelji koji imaju jedno dete sve uspevaju, kad moraju stalno da paze sami na sve što je dete uradilo. A to opet nije dobro za razvoj deteta. Zato je više braće i sestara bolja priprema za život.” – ističe Rajović.

On razume i potrebu modernih roditelja da ulože mnogo svoje energije u odgoj jednog deteta.

“Mama kada rodi dete, luči se velika količina oksitocina. On služi da veže mamu za bebu. To ne važi samo za ljude, već za svaku vrstu na zemlji.” kaže Ranko Rajović i kao primer navodi medveda koji, kada ide šumom i vidi malo meče, neće mu nikad prići. Zato što zna da, ako ga vidi mama medvedica, može se desiti da ga rastrgne. Uprkos tome što je duplo veći od nje.

“U biologiji nema greške i hormoni rade svoj posao. Tako i mama koja je dobila hormon postaje vezana za dete. Kako to izgleda? Beba zaplače, ko će prvi skočiti da vidi zašto? Mama. Hladno je u sobi, ko će prvi otići da proveri da li je beba pokrivena? Pa mama. Beba je tek prohodala i padne, ko prvi skače da je podigne. Mama. I to je oksitocin. On je usmeren na dete i tata to vidi. I vidi da mama malo preteruje, pa pokušava da napravi ravnotežu. I ko ga minira? Mama.” – istakao je Ranko Rajović.

Priseća se i svog detinjstva, koje je sa trojicom braće proveo u Sloveniji. Često su, kaže, išli u šumu i sakupljali kestenje, pa bi na kraju dana kući došli prstiju prepunih iglica koje bi onda njihova majka vadila pincetom.

“To je odrastanje i niko nas nije štitio. Zato i kažem da, ako majka ima jedno dete i sav oksitocin je usmeren ka tom detetu, ono je prezaštićeno. Setimo se kako je bilo davno, ali ne mislim na naše mame, nego na bake. Majka rodi jedno dete i sav oksitocin je usmeren na njega, ali ubrzo rodi drugo i sad taj oksitocin usmerava na njega. Voli ona prvo dete i dalje, jednako, ali je hormon sada usmeren na drugo. Pa rodi treće, pa četvrto, sedmo, osmo… I šta mislite, koje bude najrazmaženije? Naš narod je to znao. Pa najmlađe, jer na njega je sav oksitocin usmeren” – objasnio je Ranko Rajović.

Deca jedinci su, istakao je Rajović, često prezaštićena, pa se može desiti da to ošteti njihov biološki razvoj.