Različiti, a jednaki – vebinar koji je uživo pratilo skoro 1000 vaspitača!

Zašto decu treba učiti toleranciji? Kako otvorenost ka različitosti u ranom uzrastu pomaže da deca izrastu u empatične i tolerantne ljude?

Kako knjige i slikovnice mogu da utiču na decu, njihovu percepciju sveta i svega drugačijeg sa čim se susretnu? Da li vaspitači mogu da im pomognu da razumeju i poštuju one koji su drugačiji od nas i da ih podrže? Sva ova pitanja bila su tema besplatnog vebinara „Različiti, a jednaki“, koji je organizovao Kreativni centar.

Vebinar namenjen vaspitačima i stručnim saradnicima u predškolskim ustanovama održan je 22. septembra, a glavna tema bila je upravo „Slikovnica kao podrška razvoju tolerancije kod dece“. Na vebinaru su govorile psihološkinja Marina Videnović i Danijela Rančić, vaspitačica vrtića „Zeka“ iz Obrenovca. Moderator je bila Jelena Dragojlović, PR menadžer Kreativnog centra. Interesovanje za online seminar je bilo veliko, tako da je učešće uzelo čak 830 vaspitača i vaspitačica iz cele zemlje.

Zašto deca treba da se uče toleranciji?

U svom uvodnom obraćanju i na samom otvaranju vebinara, psihološkinja Marina Videnović postavila je svim učesnicama ključno pitanje: „Zašto deca treba da se uče toleranciji?“

Govoreći o toleranciji kao veštini koja se uči, stiče i unapređuje, istakla je značajnu ulogu roditelja i vaspitača u tom procesu.

Iako se tolerancija uči ceo život, prva pravila života sa drugima uz poštovanje različitosti, deca mogu da usvoje već u vrtiću. Dete u tom uzrastu prirodno zazire od nepoznatog, zagleda drugačije, čudi se i nekad ne primećuje koliko svojim komentarima i neveštim postupcima može da povredi druge. Njima je teško da sagledaju svet iz tuđe perspektive.

Znamo da deca najbolje uče i usvajaju naše poruke onda kada one nemaju oblik školske lekcije, pridikovanja, držanja predavanja, nego su deo njihovih svakodnevnih aktivnosti. Jedan od njih je i čitanje. Dete će mnogo brže i prirodnije usvojiti da je važno razumeti i poštovati drugog kada mu se pročita njemu zanimljiva priča, nego kada sluša pridike i objašnjavanja odraslih. Ono dobija mogućnost da se poistoveti sa junakom priče, navija za njegovu različitost i tako usvoji nove oblike komunikacije.

Umesto lekcije ili priručnika, kada se detetu ispriča/pročita interesantna priča i potom spontano povede razgovor o temama koje su u knjizi otvorene, mnogo lakše će savladati osnovne principe i obrasce tolerantnog ponašanja.

Građenje i razvijanje tolerancije znači detetu koje je različito, detetu koje treba da bude tolerantno, i na kraju, na širem planu – ima izuzetne pozitivne efekte na čitavo društvo.

Šta se dešava kada se dete susretne sa detetom koje je po nečemu različito?

Deca ne prepoznaju očigledne različitosti – kao što su pripadnici druge nacije, na primer. Ne uočavaju, već to uče od odraslih. Smatra se da dete otprilike do pete godine prepoznaje pripadnike različitih grupa i da tek tada počinje da favorizuje sopstvenu.

Ali šta se dešava kada se dete počne da primećuje različitosti? Prema Marini Videnović, ovde možemo govoriti o jednom začaranom krugu – dete najpre primeti da drugo dete muca, sporije ili otežano se kreće, a onda počinje na to da reaguje – i njegova reakcija je naivna dečja, nije zlonamerna, ali njegove reči mogu da povrede dete koje je različito. Tada se mi kao odrasli uključujemo i umešamo, takođe sa dobrim namerama, ali neretko izazovemo kontraefekat jer počnemo da kritikujemo dete i da držimo pridike. „Kako možeš tako da kažeš?“, „To nije lepo da se kaže“ i slične rečenice čine da dete smatra još značajnim ono što je primetilo, čime i različitost između njega i njegovog vršnjaka postaje veća u njegovim očima. I onda će je još više uočavati.

Deca prirodno zaziru od nepoznatog i svega što izgleda drugačije, jer im je teško da sagledaju svet iz tuđe perspektive. Kako onda odrasli mogu da pomognu da i različitosti koje dete primeti ne isprati komentarima i postupcima koji nenamerno povređuju druge?

Slikovnica kao podrška razvoju tolerancije kod dece

Bilo da smo u ulozi roditelja ili vaspitača, kada želimo da naučimo dete toleranciji sasvim je izvesno da se suočavamo sa nimalo lakim zadatkom. Nekada nemamo jasan i konkretan uvid u to da li naše dete odbacuje druge samo zato što su različiti. Takođe, možemo da naslutimo (ali i to nije sigurno u kojoj meri) kada je naše dete ono koje je odbačeno. Prema rečima psihološkinje Marine Videnović roditelji pre primete netolerantnost druge dece, nego svoje.

Za sve roditelje (pa i vaspitače) koje nemaju iz okruženja pozitivnih iskustava i primera kako da deca usvoje tolerantno ponašanje, u svim ovim slučajevima od velike pomoći mogu da budu knjige.

Slikovnice Kreativnog centra Crvenci i Plavci, Zeka pesnik, Kišni oblak, Stvar, Đura Hodalica i Zig-Zaga i Roda Boda upravo pružaju deci priliku da razumeju važne životne lekcije. Kako je to biti različit? Koliko boli kada te drugi odbacuju zbog toga? Kako je iskreno prijateljstvo nagrada za razumevanje različitosti?

Snažne poruke koje ove knjige nose nisu korisne samo deci, već i odraslima kojima nedostaje prekopotrebno zrnce tolerancije da bi pomogli mališanima da grade bliske odnose dok rastu.

Iskustva iz vrtićke sobe

O iskustvima iz vrtićke sobe i ulozi vaspitača u razvijanju tolerancije kod dece u malom uzrastu govorila je vaspitačica Danijela Rančić. Kao sredina u kojoj deca borave, rastu i uče, vrtić je zapravo vrlo bitan i treba da razvija kod dece osećaj prihvatanja različitosti i tolerancije. Vaspitači i te kako mogu da podstaknu ovaj razvoj, i to kroz igre i svakodnevne aktivnosti koje stvaraju atmosferu jednakosti i zajedništva.

Važan deo vebinara su svakako bili i komentari vaspitača učesnika koji neosporno pokreću i neka nova pitanja, šire vidike i ukazuju na svetlu budućnost dece koja rastu u podražavajućoj sredini. Izdvajamo neke od odgovora na pitanje: Zašto deca treba da se uče toleranciji?

  • Bez tolerancije, nema ni razumevanja, ni strpljenja za druge.
  • Da bi izrasli u kvalitetne osobe.
  • Da bi razvili empatiju prema deci a sutra i prema ljudima.
  • Tolerancija=nenasilno ponašanje, poštovanje drugih=zdravo društveno
  • Tolerancija je osnov dobre komunikacije i sreće
  • Tolerancija je osnov za uspešnu budućnost deteta!
  • Da bi izrasli u dobre ljude, učinili ovaj svet lepšim i lakšim… sebi i drugima!
  • Bez tolerancije nema potpuno razvijene rezilijentnosti.
  • Tolerancija je poštovanje, prihvatanje i uvažavanje bogatstva različitosti
Konkurs za predškolske ustanove „Različiti, a jednaki“

U cilju podsticanja i razvijanja tolerancije kod dece Kreativni centar pokrenuo je konkurs za predškolske ustanove „Različiti, a jednaki“. Tema konkursa je slikovnica kao podrška razvoju tolerancije kod dece, a zadatak učesnika je da na osnovu sadržaja slikovnica smisle s decom raznovrsne aktivnosti koje će žiri oceniti i nagraditi one najkreativnije.

Kreativni centar

Vaspitači treba da pročitaju deci neku od slikovnica navedenih u tekstu konkursa (Crvenci i Plavci, Zeka pesnik, Kišni oblak, Stvar, Đura Hodalica i Zig-Zaga i Roda Boda), te da na osnovu pročitanog omisle s decom neku zanimljivu likovnu, jezičku ili grafomotoričku aktivnost koja za cilj ima da približi deci pojam tolerancije.

Jedan od junaka sa kojima će se deca susreti u ovim pričama je Čvorak Đura („Đura Hodalica“), koji predstavlja svu onu decu koja nešto, što svi drugi uče lako, ne mogu ma koliko da se trude.  Deca kroz priču uče kako je to nekome za koga nema mesta ni u roditeljskom gnezdu, a da za to nije sam kriv. Čitaocu su jasno dočarani svi problemi različite dece, kako im može prići i podržati ih.

U slikovnici „Stvar“, Velja Veverica i njegov prijatelj Đorđe Sova prolaze dugi put od straha od nepoznatog i odbacivanja drugačijeg do toga da su bogatiji za još jednog prijatelja. Deca uz pomoć ove knjige uče osnove empatije.

Knjiga „Zeka pesnik“ ohrabruje decu da sačuvaju interesovanja i znatiželjnosti za određene teme, čak i onda kada ne nailaze na odobravanje vršnjaka.

Slikovnica „Crvenci i plavci“, koja je pobrala sve simpatije u vrtiću „Zeka“ u Obrenovcu, pokazuje da svako društvo ima neka svoja pravila kojim se izbegavaju, isključuju pripadnici određene grupe, a da za to ne postoji valjan razlog. Uz junake Bilija Plavca i Crvenku Žanetu deca će naučiti da sa samo malo putovanja i upoznavanja drugačijih kultura društvo može biti  tolerantnije.

„Kišni oblak“ predstavlja knjigu koja u formi slikovnice, na originalan način podseća čitaoce kako je lepota u različitosti. Iako se svakom detetu ponekad dogodi da se oseti odbačeno, treba da ceni svoju jedninstvenost i da ne odustaje.

Vaspitači i deca mogu poslati radove najkasnije do 12. oktobra 2022. godine na mejl pr@kreativnicentar.rs

Učešće predškolskih ustanova u konkursu još jedan je od onih koraka koje kao odrasli možemo preduzeti da naučimo našu decu da budu tolerantnija i time doprinesemo stvaranju boljeg društva, otvorenijeg za različitosti.

Iz Kreativnog centra najavljuju nove vebinare, a neki od predloga vaspitača su da to budu razgovori na temu inkluzije, agresivnosti i konflikata kod dece, bolje komunikacije sa roditeljima, kao i kako kako raditi sa darovitom decom.

S obzirom na interesovanje pedagoga koji rade sa našim najmlađima, možemo da naslutimo pomake i poboljšanja u ponašanju dece – ali i odraslih – u godinama koje slede.

Aska - crna ovca i pisac. Kalinina i Lazareva mama. Žmuova. Budna već tri veka.