Sedam zlatnih pravila kažnjavanja. Šesto je naročito važno

Iako ne možemo sa sigurnošću da znamo šta se dešava u tuđim kućama, stiče se utisak da mame i tate sve više uviđaju da batina nije iz raja izašla, pa se opredeljuju za neke druge, primerenije vaspitne metode. Roditelji se trude se da budu pravični, da pravilno odmere kaznu i da budu dosledni, ali kako su i oni samo ljudi, od krvi i mesa, ponekad greše, ponekad preteraju sa zvocanjem, a dešava im se i da budu prestrogi, što ume da bude gore od batina.

Zato sankcije ne treba uzimati zdravo za gotovo, već ih treba uskladiti sa detetovim uzrastom, „grehom“ i karakterom, a evo i sedam univerzalnih pravila koja važe za sve.

Ako niste sigurni da li dete treba da kaznite ili ne treba da ga kaznite, onda nemojte. Bolje je da ispadnete mekani i popustljivi, nego da ga kažnjavate „za svaki slučaj“.

Bez obzira na to zašto je kažnjeno, dete nikada, nikada ne smete da lišite ljubavi, zaslužene pohvale ili nagrade. Ako je u istom danu zaslužilo kaznu zbog laganja i dobru ocenu iz matematike, obavezno ga pohvalite, bez obzira na opravdanu ljutnju.

Nikada mu, kao vid kazne, ne oduzimajte nešto što ste mu poklonili vi ili neko drugi. Ovo pravilo ne važi samo za mobilne telefone, tablete i lap-topove, posebno ako je zbog ovih gedžeta i zaradilo kaznu.

Ne kažnjavajte ga retroaktivno, osim ako je sve učinilo da nikada ne saznate za neko njegovo nepočinstvo. U suprotnom je bolje da ga ne kaznite uopšte nego da to radite onda kada je ono već zaboravilo na svoj greh. Važno je samo da dete ne pomisli da se izvuklo nekažnjeno i da će to moći i dalje da radi, pa mu u najkraćim crtama objasnite da je to presedan.

Kad odsluži kaznu, idite dalje. Incident je time završen i okrenuta je nova stranica. Ne podsećajte ga stalno šta je bilo. Ako ovo pravilo važi i za prave osuđenike, mora da važi i za decu.

Ne ponižavajte ga! Šta god da se desilo, šta god da je dete zgrešilo, ono ne sme da doživi kaznu kao vaš va trijumf, poniženje i iživljavanje.

Kazna ne sme da bude nesrazmerna nedelu i važno je da je se dete ne plaši. Naravno da ne treba da uživa u njoj, ali ne sme ni da se boji.