Skup pod nazivom „Držimo vam lekciju – protest za obrazovanje“ održan je danas ispred Ministarstva prosvete, pred velikim brojem studenata, đaka, nastavnika, roditelja. Na skup su pozvali studenti Fakulteta dramskih umetnosti u blokadi, ukazujući na to da je obrazovni sistem u krizi.
Organizator je prethodno pozvao sve koji dolaze u Nemanjinu danas da ponesu po jednu knjigu s posvetom i da pronađu nekog s kim će se zameniti. Atmosfera i duh su bili, kao i na svim dosadašnjim okupljanjima, vedri i optimstični.
Okupljenima su se, pored ostalih, obratili i profesor u 13. beogradskoj gimnaziji Zoran Bašić, profesor na Fakultetu političkih nauka Dejan Pavlović, književnica Jasminka Petrović i učiteljica Ivana Cmiljanović Kosovac.
„Srbija se ne može umiriti, ova pobuna se neće zaustaviti“, rekao je profesor 13. beogradske gimnazije Zoran Bašić.
On je pozvao sve prosvetne radnike da stanu iza studentskih zahteva, jer su to i zahtevi svih ljudi koji traže slobodu.
Profesor Fakulteta političkih nauka Dejan Pavlović rekao je da se obraća u ime 2.000 profesora uključenih u zajedništvo pobunjenih fakulteta.
On je rekao da njihova zajednička borba nije ni laka ni kratka, ali da je taj put „jasno uklesan u poglede naših đaka i studenata“.
Okupljeni, koji su ispunili u velikom broju prostor ispred zgrade Ministarstva prosvete, održali su 15 minuta tišine za 15 poginulih u padu nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu.
Potom se okupljenima obratila književnica Jasminka Petrović, održavši inspirativan govor. Ona je sa sobom ponela i dve knjige čiji je autor: „Hoću u školu“ i „Škola bez dlake na jeziku“
„Kada su me pozvali da ovde govorim, htela sam da odbijem, ali sam onda rekla sebi: ‘Mile, sad il nikad!’ Studenti su nama, odraslima, dali jedinstvenu mogućnost u životu, da postanemo heroji. Da uradimo ono čega se plašimo i što nam je teško. Hvala studentima“ – kazala je Jasminka.
Ona je govorila i o junaku svoje knjige, Nikoli, koji je pošao na put da traži bolju školu od svoje, onu koja je po meri deteta. Nije je našao, ali se vratio s novom lekcijom. Škola mora da bude mesto gde će biti prijatno i deci i odraslima. A da bi se to dogodilo, kaže Jasminka, svi moramo biti jedan tim.
„Đaci, nastavnici, roditelji i direktori škola. Knjiga se završava tako što Nikola kaže: ‘Sad treba dobro da se pripremimo za razgovor o školi. Imam ideju! Za početak, neka svako od nas razmisli napiše – šta JA mogu da uradim da škola bude bolja?’ I Nikolini snovi su se ostvarili. Juče je prvi put bio sastanak na kom su se susreli nastavnici osnovnih i srednjih škola i profesori fakulteta. Pumpaj dalje!“ – uzviknula je Jasminka.
Govoreći o drugoj knjizi koju je sa sobom ponela, „Škola bez dlake na jeziku“, Jasminka je podsetila da je ona nastala sada već prilično davne 1999. godine. Ona na humoristički način prikazuje školski život. Jedno od poglavlja te knjige zove se „Različiti izostanci đaka“, kada zakasne na čas. Tu autorka piše o različitim izgovorima koje su đaci oduvek tražili da se opravdaju: „Izvinite što kasnim, zaglavio sam se u liftu“, „Izvinite što kasnim, baba mi je opet umrla“, „Izvinite što kasnim, pomagao sam starici da pređe ulicu, ona se otimala“… Danas bi, kaže taj deo pisala potpuno drugačije.
„Da ovu knjigu pišem danas, napisala bih: ‘Izvinite što kasnim, blokiram raskrsnicu, da odam počast nastradalima u Novom Sadu’, ‘Izvinite što kasnim, hodam peške od Beograda do Novog Sada’, ‘Izvinite što kasnim, trčim od Kragujevca do Beograda.’ Hvala svima! Nastavljamo da letimo i svetlimo!“ – kazala je Jasminka Petrović.
Nakon toga, okupljenima se obratio i Predstavnik neformalne zajednice Puls srednjih škola i pročitao zahteve koje je, kako kaže, potrebno ispuniti kako bi se nastavilo neometano odvijanje nastavnog procesa u školama. A to je:
1. Ispunjenje svih zahteva studenta;
2. Hitan prestanak svih represivnih mera koje se sprovode prema zaposlenima u školama u obustavi nastave bez obzira na radno-pravni status zaposlenog, pokretanje disciplinskog postupka, vanredni inspekcijski nadzori, otkazi, razrešenja, smanjenje plate i slično;
3. Izmena i dopuna spornih tačaka posebnog kolektivnog ugovora potpisanog 30. januara 2025. godine od strane Ministarke prosvete Slavice Đukić Dejanović i četiri sindikata.
4. Depolitizacija ministarstva prosvete i izbor ministra i njegovih saradnika prema stručnim i profesionalnim kompetencijama koje su prepoznate u celokupnom sistemu obrazovanja.
5. Značajno poboljšanje materijalnog položaja i društvenog statusa svih zaposlenih u prosveti, nastavnog i nenastavnog osoblja;
6. Utvrđivanje reprezentativnosti sindikata i izmena zakona o štrajku odredba koje se odnose na zaposlene u prosveti.
Nakon završetka skupa, deo okupljenih uputio se ka Beogradskom dramskom pozorištu, kako bi se priključili protestu koji organizuju glumački ansambli.
Šta će malom Perici opravdanja kad ne ide u školu? O kakvoj to školi ova gospoda pričaju? O nekoj u kojoj nije bezbedno držati redovnu nastavu, ali jeste kurs folklora ili celodnevnu blokadu u kojoj nastavnici imaju ulogu bebisitera dok deca dangube, a vreme prolazi? Onu u kojoj nema redovne nastave u državnim školama dok privatne škole, čiji su vlasnici upravo profesori najglasniji na blokadama, rade ili dok glavni zagovornici blokada drže privatne časove rugajući se roditeljima koji se brinu za decu?! Onu u kojoj se deca dele na sendvičari i one koji to nisu, a profesori koji neće da krše sopstveni zakon bivaju omalovažavaju i izviždavani, maltretirani, jer neće decu da zloupotrebljavaju u političke svrhe?! Stidite se…
Samo vi štrajkuje. Čuj, da ne dolazim na posao a da dobijem celu platu. Represija?? Hoću i ja banku da opljačkan al nevaljale čije hoće da me vežu! Primena zakona. Svugde s ne gde mi odgovara. Štrajk po zakonu, plate po zakonu. Vreme protiče. A lepše učiti leti. Samo napred u teranju inata. Represiju sprovodite vi koji ometate one koje hoće u školu i fakulteta ali ih sprečavate i ometate. Nema vlasti bez izbora!
Toliko je očigledna zloupotreba nazovi studentskih protesta da to maksimalno iritira ogromnu većinu građana. U tkz. radu institucija na kojima se insistira spada i zavođenje reda u državi a to znači oslobađanje raskrsnica i fakulteta od uzurpatora. Jer šta je ako ne uzurpacija ustanova gde spadaju škole,fakulteti i ulice. To je kršenje zakona i država je u obavezi da ih oslobodi.
Sram vas bilo!!!!Ne zasluzujete da budete nastavnici!!!Svaki ministar je političar.Ljudi oko ministra treba da budu stručniSekretari,zamenici ….
Tužno je i strašno uplitanje dece u politiku, jer sve blokade i štrajkovi u školama su čista politika udruženih pojedinaca, koji uglavnom ne smeju javno da se izjasne, već se kriju iza tajnog glasanja. Jedno je zakonski štrajk, a sasvim drugo totalna obustava. A što se tiče zakonskog štrajka, on se (valjda) organizuje kada imamo problem u instituciji ili firmi u kojoj radimo i tada štrajk traje dok nam poslodavac ne ispuni zahteve. Kako možemo tražiti od direktora škola da ispune studentske zahteve? Ne radite u ustanovi dok neko drugi, ko nije direktor, ne ispuni zahteve. Zar to nije nerealno? I surovo prema direktoru koji nema moć da ispuni zahteve? I prema deci i roditeljima koji takođe nisu krivi zbog cele situacije? A svi sve vreme pozivamo na rad institucija. Zašto da škole ne budu institucije koje će biti pravi primer toga da se radi, da se može i da se hoće i onda kad je najteže? Zašto ne pokazati deci primer da raditi nije uvek sjajno i bajno, već primer da kad je teško ne mora da se radi, primiće se plata svakako?