Veliki skup ispred Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu završen je sinoć najavom đaka Gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj“ da će od sutra bojkotovati nastavu pošto nisu zadovoljni načinom na koji direktor te ustanove Radivoje P. Stojković vodi školu. Školska godina u vojvođanskim srednjim školama traje do 19. juna.
Majka jednog od učenika Bojana Stanić zatražila je da od Pokrajnskog sekretarijata za obrazovanje i Ministarstva prosvete da reše krizu u toj školi koja traje mesecima.
„Ministar (Dejan Vuk Stanković) u okviru svojih nadležnosti ima mogućnost da smeni direktora Stojkovića i time stvori uslove za izbor novog direktora i time umiri situaciju“, rekla je Stanić.
Ona je kazala da roditelji ne traže čudo, nego primenu zakona i „direktora koji će umeti da razgovara sa ljudima“.
Majke učenika su čitale anonimna svedočenja dece o stanju u školi i tome kako se đaci osećaju zbog specifične situacije u toj obrazovnoj ustanovi.
Građani su do SNP-a išli u dve kolone. Protestna kolona građana krenula je danas oko 18.30 iz novosadskog kampusa ka Srpskom narodnom pozorištu.
U koloni koja je krenula iz kampusa su bili bivši učenici te škole, profesori i građani. Oni su se kod Futoške pijace sreli sa drugom kolonom koja je pošla od Mašinske škole, gde učenici Jovine Gimnazije trenutno pohađaju nastavu.
Na čelu kolone je bio transparent na kom piše „Sa dve reči budućnost se stvara, te dve reči su ‘Nemam gospodara'“.
Skup je održan pod nazivom „Poslednji čas za spas Jovine“.
Izvor: Insajder











Politički aktivisti su se upregli iz sve snage da spasu otkaza svoje politkomesare, bez katedre nisu im niko i ništa. Ne pominju a to im je glavni cilj. Direktor im je neprolazni bedem , odlučan, bez straha , nepokolebljiv , staložen, stručan i spreman na otpor totalitarizmu. Prekršaji suspendovanih su očigledni, dokumentovani i za to sleduje raskid radnog odnosa. Očekujem incidente još gore. Država bi trebalo odmah da preseče i uruči propagandistima i političkim aktivistima otkaz. Takvi kao Marija Vasić, optužena za planiranje napada na Ustavni poredak i nasilnu smenu vlasti ne sme da predaje niti bahatim koji bi da budu iznad zakona, neču na dežurstvo, neću na sednicu, neću izveštaje da podnosim , hoću da blokiram nastavu.. Napolje..
Nenad Pekez:
Ovaj tužni lament nad Jovinom gimnazijom naravno da nema nikakve veze sa „labilnim psihičkim profilom“ direktora Radivoja Stojkovića (ili bar ne trenutno), kako uporno tvrdi novosadska građanska klasa. U pozadini se, zapravo, radi o internom sukobu dve stare političke frakcije DOS-a koje su na pozicije u školi došle zahvaljujući Petooktobarskim promenama.
Stojković je preuzeo gimnaziju 2002. kao čovek vladajuće koalicije, sa ciljem da školu očisti od dotadašnjeg kadra naklonjenog SPS-u i „recidiva“ vlasti devedesetih (a ostavi samo one koji su bili podobni novoj garnituri u državi). Samim tim, prvo što je uradio bilo je da je otpustio nekoliko desetina nastavnika preko noći, što tada niko nije tumačio kao narušavanje prava nastavnika, psihički labilan osvetnički hir direktora itd; a na njihova mesta postavio je, pogodite koga – upravo ove najglasnije nastavnike koje danas vidite u prvim redovima borbe protiv njega (izuzev supruge Nenada Čanka, koja je, naravno, zahvaljujući svojim vrsnim kvalifikacijama dobila nastavničko mesto, a ne vezama koje je izgradila u periodu kada joj je muž bio predsednik Skupštine AP Vojvodine).
Potom je Stojković tom kadru, koji je sam posredno doveo u školu, dozvolio da širi svoju ličnu i političku agendu. Do 2020-ih omogućio je da trećina nastavničkog kolektiva politički deluje kao deo SSP-a, dok je druga trećina bila u direktnoj sprezi sa evropskim fondacijama, domaćim i stranim fakultetima; a istovremeno je program škole postepeno oblikovan prema interesima različitih grupacija sa tržišta, itd. Sada su ti ljudi procenili da je došlo njihovo vreme da na upravljačke funkcije postave ljudi koji će im omogućiti apsolutan, a ne samo relativan uticaj na školu.
Naravno da im, u toj građanskoj ganguli, smeta i koketiranje sa pravoslavljem u školi koja je zapravo osnovana uz crkvu kao Pravoslavna gimnazija, kao i „naglo“ Stojkovićevo skretanje ka desno-nacionalnom spektru. Zato ga žele predstaviti kao čoveka koji je „šiznuo“, iako im njegova ekscentrična pojava nije smetala prethodnih dvadeset godina (naročito ne kad im je odobravao ugovore po političkoj liniji i puštao ih da šire stranačke interese). Međutim, to je od sekundarnog značaja u odnosu na suštinu sukoba, a to je borba za moć nad upravljanjem školom i očuvanje (političkog) monopola nad učenicima.
Molim vas, dakle, kakva prava dece, interesi škole, povratak u glavnu zgradu, kupole i kupolice, tante-mante i sl. Ako tim profesorima zaista smeta nedostatak mlađih ljudi u školskom i upravljačkom kolektivu, predlažem da prvi podnesu ostavke i svojim primerom otvore prostor mladim nastavnicima koji godinama čekaju posao na birou. Eto neka se kadrovi postavljeni nakon 2000. godine konačno povuku sa svojih uljuljkanih višedecenijskih pozicija, stečenih zahvaljujući vezama sa tadašnjom vlašću (što naravno nije bila partokratija).
Zapravo, kada bismo živeli u državi koja funkcioniše po zakonu i principima, niko od njih ne bi ni bio na tim pozicijama – ni direktor ni pomenuti nastavnici. Eno im njihova Evropa, neka se izbore za priznanje i poziciju u njoj, u koju žele da nas kulturno i institucionalno asimiliraju, umesto što nam Evropu 26 godina uvode u zemlju i škole da bi oni mogli da zadrže položaje stečene kontrarevolucijom i ulogom koju su u njoj imali.
Da nema našeg naroda, neukaljanog građanskim autokolonijalnim mentalitetom i otpornog na propagandu imperijalizma, celokupna situacija sukoba postpetooktobarskih frakcija bila bi preslikana na čitavu zemlju. Doduše, u velikoj meri već jeste; ali, umesto naroda koji je politički intuitivan, u školi su deca koju je lako zloupotrebiti za potrebe političkog osvajanja ustanove, a posredno i države, pa su te institucije prepuštene borbi tih tabora praktično bez ikakvog progresivnog uticaja naroda.
Eto, vidite šta je 5. oktobar uradio ovoj zemlji. Unazadio nas je najmanje trista godina.
Foto: Mašina