Vladeta Jerotić: Kad su porodice imale više dece, nikakva savetovališta ni psiholozi nisu im trebali

Svako rođeno dete nosi u sebi klicu straha, a to ne znači da će biti plašljivo, govorio je akademik, prof. dr Vladeta Jerotić.

“Pedijatri i akušeri dobro znaju koliko je sam porođaj značajan. Neki antropolozi, među njima i psihoanalitičar Oto Rank, smatrali su da je, posle teških porođaja, kod dece prisutan trajan strah, ali ne mora biti. Težak porođaj, da, dete se rađa sa strahom. Prolaženje kroz uzak otvor dovodi se u vezu sa anksioznošću. – rekao je Jerotić na predavanju koje je 2014. godine održao u Nišu.

On kaže da nisu svi strahovi neurotični, bolesni. Ali da, ako žena dugo ima strah pre nego što se uda, treba da pokuša da nekako taj strah ublaži ili izleči pre trudnoće jer je prenatalna psihologija pokazala da ženin strah prelazi na fetus, a on počinje da se boji još u utrobi. Pa i posle taj strah utiče na mleko.

“Dosta je važno šta žena oseća dok nosi, a tu je važan i otac. Da, žena rađa, nosi i doji i smatralo se da je samo ona važna. Ali nije tako više i ne treba tako da bude. Dete treba da bude željeno podjednako od muža i žene. Nije dobro ako samo jedan, a možda nijedan ne želi, a dete se začelo.” – govorio je Vladeta Jerotić

On je, govoreći o strahu, kazao da su agresivni ljudi zapravo najstrašljiviji te da je to mnogo puta potvrđeno.

“Čovek je agresivan iz straha. A ako nije iz straha onda je psihopata. Najveći deo agresivnih u osnovi su uplašeni. I uplašeni smo uopšteno kad smo u nekom inferiornom položaju. I tad postajemo agresivni. Kad bogat počinje da gubi bogatstvo, kad počinje snaga u čoveku da slabi, on može postati još bolji posle toga ili će biti agresivniji. Tako je i sa starošću. Kad čovek ostari ili je bolji ili je gori. Nema sredine.” – tvrdio je Vladeta Jerotić.

Na predavanju u Nišu on je govorio i o patrijarhatu i podsetio da on nije baš bio milostiv prema ženama, te da su žene zapravo pokorne iz straha, a poslušne iz ljubavi, a to nije isto.

“Poslušni iz ljubavi treba da budu muž i žena jedno drugom. A gde će srpski, balkanski čovek da prihvati to da on nije glavni u kući kao što je toliko dugo bio? A nema tu glavni. Bog je dao muškarca i ženu da se dopunjuju, a ne da žena bude pokorna. Žene su podigle glavu i gotovo je to zauvek. Povratka više nema. A šta će biti u budućnosti, to ne znamo.” – verovao je Jerotić.

Govoreći o strahu ljudskog bića od odvajanja Vladeta Jerotić naglašava da postoji strah od odvajanja i želja za odvajanjem.

“Dete posle 9 meseci želi da izađe iz majčine utrobe. To je priroda. Onda majka doji. Pa onda se dete i od dojke odvaja. A treba dojiti, nema zamene za majčino mleko. Ipak je tuga kad se ne doji, što ne znači da s tim detetom neće biti nešto u redu, ali treba mleko majčino. Ni u Americi sa svom naukom nisu uspeli da naprave zamenu dostojnu majčinog mleka.” rekao je ovaj srpski akademik i psihijatar koji je radio širom Evrope i dodao da je njegov savet porodicama da, ako ikako mogu, imaju više dece.

“Kad je bilo petoro, šestoro nije bila potrebna nikakva psihologija ni savetovališta.”

Za odvajanje koje se događa kad dođe vreme za vrtić i školu Jerotić kaže da je korisno odvajanje, ali posle 3. godine.

“Svaka životinja zna kad treba da odgurne svoje mladunče od sebe da bi ono dalje znalo samo. Svaka, svaka, svaka! Samo čovek to ne može jer je dete ekstrauterino još tri godine slabo i mora biti uz roditelje, a ne samo uz majku ili oca. A treba i te majke i očeve hvaliti koji su odgajili dete bez onog drugog roditelja. To nije dobro, to vam kažem kao psihijatar. Majka bi trebalo, to sam u Švajcarskoj naučio, Švajcarkinja završi fakultet, da mužu pokaže da može i ona, a onda se prve tri godine posveti deci. A prve tri godine psiholozi kažu da su ključne za formiranje karaktera. A tu su baš našli parovi da se svađaju i rastavljaju. Pa izdržite bar 3-5 godina da se volite.” – govorio je Jerotić, praveći pomalo digresije kako je samo on umeo.

“Dugo se verovalo da ženi škola ne treba. Šta će joj kad će se sa 16 udati, rađati decu i lepo kuvati. Muž je druga rupa na svirali, vremenom treća. Donosi novac u kuću, brine koliko brine. To ne može tako. Vodite brigu o partnerima, negujte ljubav u braku. Deca treba da odu od kuće.”

O braku je prof. dr Jerotić takođe mnogo i često govorio, a na predavanju u Nišu rekao je nešto i o trudnoći pre braka.

“Nemojte zatrudnjavati pre braka. To ne kažem zato što sam neki moralista, jer nisam. To nije dobro jer ili neće doći do braka ili će doći do prinudnog braka. Pa će muž, a to je moje iskustvo kao psihoterapeuta, reći ‘ti si me ucenila detetom’. A to neke žene i rade. Kad im dosadi posle nekoliko godina, a on hoće-neće da se ženi, a njoj je više stalo nego njemu do porodice i dece. ” – kaže Jerotić i vraća se na temu straha.

“Strah postoji i kod žena i muškaraca. Kod muškaraca je izgleda veći strah. Jer to više nije ona pokorna žena koja je takva bila dve hiljade godina. Pa muškarci misle ‘moja majka je bila pokorna mome ocu i ništa joj nije falilo. Pa što sad ova moja neće da bude pokorna nego traži ravnopravnost’. Ne jednakost, baš ravnopravnost. Jer mi nismo jednaki. Svako dete rađa se drugačije, čak i jednojajčani blizanci. Pa otisak prsta je svaki različit. Što mi u toj različitosti ne uživamo, a volimo da vidimo polje puno različitog cveća i šarenu dugu? Mi želimo sve crno ili belo, a između je širok spektar boja. Tako su i deca različita.” – kazao je naš akademik i jedan od najuticajnijih psihijatara na našim prostorima.

Za Srbe on kaže da su vrlo ambiciozan narod. I na dobar i na loš način.

“Hoće više nego što mogu. A otac i majka tako zamišljaju odličnog đaka koji će sigurno morati da završi fakultet iako oni sami nisu završili. To onda deluje negativno na decu, pa po 10 godina studiraju iako nisu nimalo glupi i vole te studije.”