Zašto smo iznenada toliko opsednuti alergijama? Statistika kaže da decu odgajamo pogrešno

Sigurno ste čuli za Amiše? To su pripadnici konzervativne hrišćanske grupe koji žive u Americi, vrlo jednostavnim životom. Baš kao da je još 18. vek. Za prevoz koriste kočije, tehnologije ih ne zanimaju, odeća im je najjednostavnija moguća.

Ali, znate li šta je još zanimljivo kod Amiša: oni ne poznaju alergije.
Foto: Canva

Dok većina građana modernog sveta traži obroke bez glutena, bez laktoze, bez šećera, orašastih plodova… Amiši za to ne mare. Naime, 2012. je sprovedena studija među decom u Indijani, gde je sklonost ka alergijama pronađena kod njih 7% – dok je među opštom američkom populacijom dece ta sklonost čak 36%.

U Sjedinjenim Državama je incidencija alergija na školjke skočila 40% tokom poslednjih 15 godina. A alergije na orahe su se učetvorostručile. U Britaniji je hospitalizacija iz alergijskih razloga porasla za 500% od 1990. godine, a alergija na kikiriki kod britanske dece povećala se petostruko.

Šta se dešava? Zašto Amiši tiho piju mleko i udišu polen, a svi ostali ne smeju ni da pomirišu kikiriki?

Prvo, počeli smo pogrešno da odgajamo decu. Dugo se savetovalo da se deci ne daju potencijalni alergeni do određenog uzrasta. Na primer, roditeljima je savetovano da ne hrane svoju decu kikirikijem dok ne napune tri godine.

Sada se pokazalo da je to greška: štiteći decu od ranog kontakta sa alergenima, mi im zapravo uzrokujemo alergije.
Foto: Canva

U tom smislu, vrlo je korisno pogledati statistiku alergija na kikiriki koja poredi jevrejsku decu u Izraelu i jevrejsku decu u Britaniji. I jedni i drugi su Jevreji, tj. slično se hrane, a to znači da bi prevalencija alergija trebalo da bude približno ista, zar ne? Ali ne.

Britanska deca imaju 10 puta veću stopu alergije od izraelske dece. Zašto? Zato što Izraelci jedu kikiriki od detinjstva, ali Britancima ga ne daju dok ne izrastu iz pelena. Kao rezultat toga, u vreme kada mnoga britanska deca prvi put probaju kikiriki, njihovo telo se više ne može nositi sa tim.

Ispada da postoji kratko vreme nakon rođenja, kada je naše telo veoma podložno neobičnoj hrani i ne reaguje na nju burno. Preskočite li ovaj period, to je to, očekujte alergiju.

Zato organizacije poput američkog Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti sada savetuju davanje potencijalnih alergena deci – uključujući kikiriki puter – već od šest meseci.

Drugo objašnjenje povećane stope alergije je takozvana “higijenska hipoteza”. Suština je da zahvaljujući našem super sterilnom životu sa svim antibakterijskim maramicama, antisepticima za ruke i filterima za vodu, postajemo krhka bića koja teško mogu probaviti čak i običnu hranu.

Ovu pretpostavku ubedljivo podržava činjenica da seljačka deca mnogo manje obolevaju od alergija nego gradska deca.

Ista slika je vidljiva i kada se upoređuju bogate i siromašne zemlje. Američki časopis za respiratornu i kritičnu medicinu 2007. godine objavio je studiju prema kojoj, što je zemlja razvijenija, veći je stepen alergijske astme. Od svih gradova ispitivanih tokom studije, najniži stepen alergijske astme pronađen je u Mumbaiju (Indija), koji sigurno nije poznat po čistoći.

Dakle, bake su bile u pravu što nisu marile kad pojedemo jabuku koja je pala s drveta bez prethodnog pranja. Jedite voće sa zemlje, ljubite pse i pustite dete da se igra u prašini.

Prekomerna čistoća neće mu doneti ništa dobro.

Priredila: A. Cvjetić