Zašto svaki tata treba da se igra „grubih igara“ sa svojom decom

Ljudi se uopšte ne razlikuju od životinja onoliko koliko bismo mi možda želeli da verujemo. Ok, ne režimo jedni na druge (bar ne stalno), koristimo palčeve i izmislili smo televiziju i toalet. Ali, u nekom trenutku, skoro svaki tata uhvatiće sebe kako se, poput medveda, rve sa svojom decom, reži i valja se. A sve to jer je tako zabavno (i pomalo zapisano u genima).

Razlog tome je, dakle, što je taj nagon za grubošću duboko ukorenjen u životinjskom delu naše DNK. Ali, da li je u redu predati se tom „unutrašnjem lavu“ u nama? Da li je u redu boriti se i rvati s decom i tako u njima buditi taj nagon?

Pročitajte i: Mišljenje devojčice o sebi formira njen tata

Benefiti grube igre

Istraživači kažu – DA! Većina sisara zapravo igra takve igre sa svojim mladuncima. Ponekad nam to čak može delovati opasno, ali oni uglavnom znaju šta rade i tačno u kom trenutku treba da se zaustave.

Vežba

Vaše dete ulaže ogroman trud dok se rvete i dok pokušava da vas nadjača i obori. Razvijaju i centar za ravnotežu i koordinaciju. Dakle, ako ne primećujete da se baš upinju i teško dišu u pauzama rvanja, onda treba da im date jači izazov. Slobodno!

Povezivanje

Dok se borite, blizina i fizička aktivnost otpušta oduvek omiljeni hormon – oksitocin. On je taj koji dodatno „bustuje“ osećanja povezivanja i bliskosti To znači da, kad vam se dete dovoljno približi da ga zgrabite u svoj „medveđi zagrljaj“ vi postajete bliži i emocionalno, ne samo fizički.

Kontrola impulsa

Deca koja u igru ulaze pregrubo, bez granica, brzo će naučiti da tata neće želeti da se igra ako tokom igre mora da viče. Tako spontano uče da kontrolišu nagone i da doziraju grubost.

Upravljanje rizikom

Dok vaše dete uči kako da svoje još uvek malo telo iskoristi da pobedi u borbi s velikim tatom, ono istovremeno mora da razmišlja o rizicima i traži načine da „pobedi“ a da im se što manje izloži.

Uči ih važnosti pristanka

Važno je da, kad se igrate grubih igara, uvek kad dete pretera zaustavite igru i na to mu skrenete pažnju. Igra traje samo dok svi u njoj uživaju. Onog trenutka kad za nekog to postane neprijatno, bolno, prestajemo sa igrom. Jedno upozorenje pre prekida, naravno, mora da postoji.

Gruba igra povećava inteligenciju

Stvarno. Nekoliko rundi bacanja po podu sa tatom znači mnogo novih neuronskih veza. Taj rast je posebno primetan u hipokampusu koji je odgovoran za razvoj logike, učenje i memoriju.

Etika

Za vaše dete, vi ste veliki i snažni. I dok posmatra kako podižete sve one teške predmete koje ono ne može ni da pomeri, ostaje potpuno oduševljen. Tako da, kad se rvete i igrate, to što svu tu svoju snagu ne koristite da biste pobedili, oni počinju da uče šta znači biti etičan u igri i kontrolisati snagu. Umesto da samo lagano pobeđujete uvek kad to možete, ne vodeći računa o drugima.

Socijalna i emocionalna inteligencija

Ne samo što tokom igri rvanja vaše dete mora da traži kako da svog velikog i snažnog tatu pobedi, već mora i da pokuša da predvidi tatin sledeći potez i odluči unapred kako će reagovati. Dete posmatra vaš govor tela i izraz lica, kako bi izvuklo zaključke. Pokušava da prilagodi svoju reakciju i uskladi postupke. Sve one veštine koje će mu sutra trebati na poslu i u životu.

Dakle, „grube igre“ trebalo bi da vam postanu navika. I to nema veze s polom. Nije važno da li imate dečake ili devojčice. Važno je da oni žele tu igru i da je okruženje u kom je zajedno igrate bezbedno (bez oštrih ivica i lomljivih predmeta).

I imajte na umu da, kad vaše dete kaže da je dosta – odmah prekidate. Ali važi i obrnuto.