Zaustavite kmezavost kod dece

Važno je da imate na umu činjenicu da se kmezavost smanjuje odrastanjem

Nauka kaže da su kmezavi zvuci dece na top listi neprijatnih zvukova koje ljudsko uvo može da čuje. Samo pitajte roditelje. Oni znaju. U ovom slučaju se teorija i praksa savršeno slažu. Dok su deca, čini se, prirodno programirana da unose nervozu i cepaju uši i živce na froncle.
Postoje načini koji obećavaju, ukoliko se revnosno primenjuju, prestanak ovih neprijatnih izliva ponašanja. Kako mi, kao roditelji reagujemo na dečije kukanje i kako ih usmeravamo, ima direktni uticaj na to hoće li se njihovo izražavanje nezadovoljstva ispoljiti na dobar način ili kroz kmezavost.
Važno je da imate na umu činjenicu da se kmezavost smanjuje odrastanjem. Dok ti trenuci ne dođu moramo da se osiguramo dobrim alatima. Sledeće strategije i alati sigurno pomažu:
Vaš pogled na stvari – pola rešenja
Koliko god razdražljivost iritirala roditelje, moramo da priznamo da deca ne kmeze namerno. Niti rade to da bi nervirala roditelje. Kmezavost je posledica frustracije i želje da se ona ispolji. Takva glasna razdražljivost je deo odrastanja. Verovali ili ne, ona je dobar znak pravilnog odrastanja.
Pronađite okidač
Kakvog je raspoloženja vaše dete kada provede naporan dan? Kako se ponaša kada je gladno, ili kada vas je željno i falite mu? Da li je nedavno prošlo kroz velike životne promene ili se suočilo sa problemom u školi? Ukoliko pronađete mogući okidač, potrudite se da svom detetu posvetite više kvalitetnog vremena, prošetajte se, vozite bicikl ili se igrajte.
Prozovite ružno ponašanje
Deca obično ni ne primete da su krenula putem kmezavosti. Skrenite im pažnju na ponašanje pitanjem: “Zamisli da se mama i tata tako ponašaju kada im se ne ustaje ujutru za posao. Da li bi nam kukanje pomoglo? Da li bi nešto postigli?” Zatim, slobodno, imitirajte zvuk kukanja. Svakako, to ne znači da treba da ih ismevate, već samo da na pametan način skrenete pažnju na nepoželjno ponašanje.
Jasno im stavite do znanja da kukanje nije prihvatljivo
Vaše dete mora da zna da kukanje nije prihvatljiv način za izražavanje nezadovoljstva. Kao što ste ga učili da nije u redu udariti prijatelja ili dete u parkiću, jer im nije po volji, isto tako treba da znaju koje je ponašanje prihvatljivo kada treba da izraze emocije. Jasno mu stavite do znanja da ih nećete čuti niti slušati dok vam se ne obrate normalnim tonom.
Ne dozvolite da se vidi vaša nervoza
Malo dubokog disanja i brojanja do 1000 nikada nikome nije odmoglo. Kada uočite da vas obuzima nervoza sklonite se na kratko i dišite duboko, nemojte da reagujete naglo. Ako vaše dete vidi da ste dozvolili negativnim emocijama da upravljaju vašim reakcijama, jasno mu dajete do znanja da i ono može tako da se ponaša. Regulišite svoje ponašanje kako biste bili dobar odraz onoga što želite da vidite u vašem detetu.
Ne popuštajte
Da, naravno, najlakše je dati detetu slatkiš za kojim cvili i rešiti problem, zar ne? Ali, u tome se krije caka i greška. Popuštanje ima trenutni efekat. Duže staze će ostati popločane kukanjem.
Budite dosledni
Doslednost je ključ discipline. Nema potrebe da uvodite pravilo koje kaže “ne” kukanju, već budite dosledni u disciplini koja uspostavlja pozitivno ponašanje. Stavite detetu do znanja da kukanje nije prihvatljivo i da se njime ništa ne postiže, da vi ne ohrabrujete takvo ponašanje i da ste spremni da ga čujete tek onda kada vam se obrati normalnim tonom.
 
Izvor: Najboljamamanasvetu