10 stvari koje su roditelji nekad svakodnevno radili, a danas su nam nezamislive

Još dok sam ja odrastala, a to je bilo krajem prošlog i početkom ovog veka, moji roditelji umeli su često da govore o tome koliko je svet bio drugačiji “u njihovo vreme” u odnosu na to kakav je sada (tada). Naravno, uglavnom uz dozu nostalgije i odmahivanje glavom. Verujem da ćemo se svi složiti da se svet u nekim segmentima zaista promenio na bolje, ali je u mnogim, nažalost, promena otišla u pogrešnom smeru.

U nastavku smo izdvojili neke od promena koje su se dogodile, a vi procenite jesu li one na bolje ili na lošije.

1. Majke su bez razmišljanja pile i pušile u trudnoći

Mnogo pre nego što su istraživanja dokazala da alkohol i nikotin mogu uzrokovati kako defekte kod novorođenčadi, tako i zdravstvene probleme kod deteta kasnije u životu, bilo je sasvim normalno videti trudnicu sa stomakom do zuba i cigaretom u ruci. Mnoge su, čak, pušile i u porodilištima. Danas, ako biste videli nekog sa cigaretom u porodilištu, verovatno biste pozvali policiju.

2. Većina automobila nije imala pojaseve za vezivanje, a kamo li sedišta

Auto-sedišta nisu se koristila kad smo mi bili deca, a danas ih većina roditelja koristi. Razlika je, naravno, u brzini kojom se automobili kreću, kao i u broju automobila na putevima. Sve to podiže rizik, pa je više nego važno da decu vozimo bezbedno.

3. Stopiranje je bilo skroz normalna stvar

Za mlade ljude tokom raspusta ili period odmora, bilo je sasvim normalno da putuju auto-stopom. Neki su, čak, na taj način odlazili i u školu i niko nije ni razmišljao o tome da bi im se nešto moglo dogoditi. Prosto bi stali pored kolovoza sa podignutim palcem i čekali da se zaustavi neko ko je raspoložen da ih poveze. Danas je to gotovo nezamislivo.

4. Krema za sunčanje? Šta je to?

Osim maslinovog ulja da bolje pocrnimo, nisu nam mazali nikakve zaštitne faktore. Čak ni bebama.

5. Braća i sestre po krvi

Ako biste hteli da sa nekim drugom ili drugaricom učvrstite prijateljstvo, ali i da pokažete hrabrost, za to je postojao način. Deca sedamdesetih i osamdesetih godina isekla bi se po ruci i pustila malo krvi, a onda bi se rukovala kako bi se ta krv izmešala. Verovali su tada da to znači da su postali braća/sestre. Ne preporučujemo.

7. Ljudi su pušili u zatvorenim prostorijama u kojim su boravila i deca

O štetnim uticajima pušenja, a posebno pasivnog, nije se puno razmišljalo gotovo do pred kraj prošlog veka. Devedesetih je toliko bilo društveno prihvatljivo izlagati decu duvanskom dimu, da su mnogi to radili i vozeći se u zatvorenim automobilima. Pušenje je bilo dozvoljeno gotovo svuda, pa čak i u školama, avionima i bolnicama. To je, na sreću, sada prošlost.

7. Bebama su se desni mazale alkoholom

Bebi izbijaju zubi i ne spava? Namaži s malo vina pa da vidiš kako će da spava. Roditelji bi stavili neko žestoko piće ili vino na prst i onda njim namazali bebine desni. To je zasigurno imalo efekta, ali još bi efikasnije bilo ako biste bebi izdrobili bensedin u mleko, pa to ipak nije bila praksa. Mazanje desni alkoholom još je prisutno u tragovima, ali ipak većina roditelja razume da ovo ne treba da se radi.

8. Deca su imala MNOGO slobodnog vremena za igru

Od vannastavnih aktivnosti je pre 30 ili četrdeset godina postojao možda poneki sport. A većinu vremena posle škole deca su provodila u slobodnoj igri uz jednu jedinu obavezu – da urade domaći i da se vrate kući do večere. Danas, retko koje dete ima taj luksuz da se svakog dana igra napolju. A i ako izađe, mala je šansa da će bilo koga tamo sresti.

9. Udaranje je bila potpuno normalna, čak poželjna mera discipline

Više ne postoji nikakva sumnja u to da batine ne daju nikakav rezultat, osim što vas udaljavaju od sopstvenog deteta. Ne možete imati dobar i zdrav odnos s nekim ko vas udara. Tačka. I sve više roditelja to shvata.

10. Igračke su bile prilično nebezbedne

Retko ko se pre 30 godina brinuo o tome da li će igrački ispasti neki sitan deo i da li je ona dobra za dete od dve ili tri godine. Još manje je bilo onih koji su razmišljali o materijalima od kojih su igračke napravljene i o tome jesu li oni toksični. Svest o tome da pojedini materijali loše utiču na zdravlje sada je mnogo veća, pa su i roditelji obazriviji kada biraju igračke za svoju decu.

Da li se možete setiti još nečeg što je pre 30 godina bilo sasvim normalno, a danas je nezamislivo?