Bila jednom mama koja se izgubila dok je odgajala svoju djecu.
Zaboravila je na zabave po noći jer je djecu bilo nemoguće ostaviti samu kod kuće.
Zaboravila je svoje slobodno vrijeme, sada se mora okupati za manje od 5 minuta i uvijek je u pratnji u kupaonici.
Zaboravila je kakav je osjećaj kad se neko brine o tebi, sada provodi sate u kuhinji, priprema doručak, grickalice, večere, ručak i još neke hrane.
Zaboravila je na štikle, iako i dalje izgledaju spektakularno, nije joj ugodno u njima provoditi sate u parku.
Zaboravila je otići u šoping kupiti odjeću, jer to više nije zabavno raditi s djecom, jer bolje je kupiti njima stotine lijepih stvari.
Zaboravila je vrijeme provoditi s prijateljima, sada više voli pinjate i druženja s djecom.
Zaboravila je na svoje emisije i sada uživa u gledanju Spužva Boba.
Zaboravila je na stalni posao, sada radije gleda svoje mališane i odlučila je da je to posao koji joj odgovara.
Nekada davno, postojala je majka koja se izgubila u svojoj djeci… izgubila se u njima jer je primila toliko ljubavi, toliko slatkoće, toliko svjetla da je neke osobne snove radije stavila na čekanje kako bi izgradila druge snove gdje joj djeca pristaju.
I tako kad se izgubila zapravo se pronašla, jer se ova nova verzija više smiješi, više uživa i zna cijeniti svaki mali detalj koji se dogodi.
Ova nova verzija shvatila je da je usamljenost nužna i da ona mora biti sretna prije svega kako bi njezini mališani bili sretni, shvatila je da biti majka može nadopuniti njenu ulogu žene, ali je također shvatila da se ciljevi i snovi mogu promijeniti ili biti preusmjereni od strane nekih još bolje.
Zato se izgubi u svojoj djeci mama, vidjećeš da i ako se čini da te više nemaš naći ćeš sebe kao nikad prije, jer djeca nas tjeraju da pronađemo onu verziju sebe u kojoj smo stvarno slobodni, autentični, puni i sretani.
Lydia Kardenas