Bob Živković: Nikada nisam shvatio kako da odrastem

Najvoljeniji dečji ilustrator, posle 37 godina svakodnevnog crtanja i umetničkog rada, danas s ponosom može da kaže da svet dečje knjige u Srbiji ne bi izgledao ovako kako sad izgleda da nije njega. I ma koliko se on trudio da bude skroman, to je jednostavno tako. Bob Živković, čiju umetnost razumeju i vole svi – i mladi i stari i oni sa nekoliko diploma i titula ispred imena i oni bez ijedne, ove godine slavi 30 godina saradnje sa izdavačkom kućom Kreativni centar koju s ponosom zove i “moja druga porodica”.

Tim povodom je u izdanju Kreativnog centra objavljena i monografija pod nazivom “Dobrosav Bob Živković” a koja je svojevrsna retrospektiva Bobovih radova. Pored toga, u periodu od 2. do 23. oktobra biće organizovana i retrospektivna izložba u Muzeju primenjene umetnosti, pod nazivom “BOB”. Na izložbi će biti prikazano više od 500 radova koje je Bob izveo tokom prethodnih 37 godina rada.

Zajedno sa Jasminkom Petrović izložbu će otvoriti lično Bob, a mi smo imali i par pitanja za njega…

Posle 30 godina saradnje s Kreativnim centrom i čak 37 godina uspešnog rada, pretežno na ilustracijama za dečje knjige, kad se osvrnete, šta je to što vas je opredelilo da ilustrujete za decu? Da li je to bila odluka ili se jednostavno dogodilo?

Nikada nisam shvatio kako da odrastem. Imam sreće što sam okružen odraslim, ozbiljnim, pametnim i odgovornim osobama, koje vode računa o mojim obavezama, podsećaju me da je vreme da se ošišam, da bi bio red da ipak obučem obe iste patike, plaćaju moje račune, izvinjavaju se urednicima kad kasnim, ubeđuju me da neće boleti kod zubara. Meni je preostalo samo da se glupiram i crtam. Radim ilustracije za decu jer tu imam najviše iskustva i znanja. Pedeset sedam godina sam dete.

Kako se postaje tako uspešan i voljen ilustrator?

Iskreno, na to pitanje nemam odgovor. Da se ja pitam, voleo bih nekog pametnijeg i lepšeg. Jedini mogući odgovor jeste to što crtam za sebe. Crtam kad mi se svidi knjiga, crtam dok ne počnem da se cerekam nad onim što sam uradio, crtam dok se meni ne svidi to što sam nacrtao (u većini slučajeva tome se više ja radujem, više sam ja iznenađen onim što sam nacrtao nego urednici). Moguće je da ljudi prepoznaju tu iskrenost i da ono što je meni smešno zasmejava i njih.

Bob: Autoportret

Pisci kažu da decu nije lako prevariti i da nimalo nije jednostavno pisati za njih. Da li je isto i sa ilustracijama?

Opet nemam odgovor. Nikad mi nije palo na pamet da varam decu. Stvari za odrasle mogu biti dosadne, patetične, mračne, nezanimljive, pritupe. Kad crtaš za odrasle, moraš malo da varaš, da ulepšaš. Kad radiš za decu, opustiš se, razigraš i uživaš. Nema potrebe za varanjem.

Šta vam je u poslu kojim se bavite donelo najveće zadovoljstvo?

Najpametnije, najkreativnije, najuspešnije osobe koje danas srećem kažu mi da su „rasle uz moje crteže“. Dobro sam crtao.

Kreativni centar, kao omiljeni izdavač dečjih knjiga kod nas, osvojio je, između ostalog, dečja srca zahvaljujući vašim ilustracijama. Kako je biti deo tog tima i koje su vam najdraže knjige na kojima ste radili?

Kreativni centar je bukvalno moja druga porodica. Ja sam kukavica i mrzim promene – to su savršeni uslovi za to da nikada, nikada ne skupim hrabrosti da se uključim u viziju koju je imao Simeon Marinković. Da to nisam uradio, da Simeon nije imao san o izdavačkoj kući za decu i strpljenja da me pokrene, danas bih bio veterinar (ili Tarzan, ili balerina, ili padobranac… OK, padobranac bih bio samo za taj jedan skok!). Ljiljana Marinković je Majka, odgovorna, brižna i mudra, Slavica Marković je Dobar Roditelj, koji ume da me smiri kad histerišem. Ja jesam blesav, ali ne toliko da radim s nekim ljudima 30 godina a da oni nisu savršeni u svom poslu i savršeno korektni. Crtež je jedan deo knjige, ali džaba crtež ako tekst nije najbolji na svetu (Jasminka Petrović), ako urednik nije najbolji na svetu, ako lektor nije najbolji na svetu, ako štampa, prodaja, promocija … ma sve mora da bude najbolje da bi se sklopilo u Dobru Knjigu.
Neću da odvajam nijednu knjigu da se druge knjige ne bi ljutile na mene (nakašlj-bilo-koja-Jasminkina-nakašlj)!

Bob za knjigu Jasminke Petrović “Leto kada sam naučila da letim”

Jubilej koji Kreativni centar ove godine slavi obeležiće i izložba vaših radova u Salonu Muzeja primenjene umetnosti, pod nazivom BOB. Izložba će trajati od 2. do 23. oktobra. Možete li nam reći šta nas tamo očekuje i ko sve može (i treba) da poseti izložbu?

Dođite 2. oktobra na otvaranje. Biće gužve i biće zanimljivo. Na izložbi će biti crteži od početka mog rada: naučna fantastika za izdanja Monolit i Znak Sagite, Gospodar prstenova, To, dečji radovi za Tik-Tak i Veliko Dvorište, decenija rada u Zabavniku, radovi za Lagunu i Jelicu Greganović, a kao vrhunac – lep pregled svih skoro stotinu knjiga koje sam radio za Kreativni centar.

Intervju vodila: A. Cvjetić