Da li je biti roditelj detetu od 8 godina zapravo najteže?

Foto: Canva

Da li vam se čini da je vaš osmogodišnjak (ili osmogodišnjakinja) iznenada promenio ponašanje? U jednom trenutku se sasvim normalno igra lego kockama, a već u sledećem počinje da se ljuti i viče bez očiglednog razloga?

Roditelji se nekako psihički pripreme za onaj period kada dete ima dve ili tri godine i kada kreću tantrumi, ili za period adolescencije. Ali, od osmogodišnjaka niko ne očekuje da bude bilo šta do jedno fino, uljudno i poslušno dete. A opet, biti roditelj detetu od 8 ili 9 godina je možda i najteže baš zato što stvari odjednom prestaju da budu jednostavne i da teku glatko, kao u predškolskom periodu.

Naravno da sve zavisi i od karaktera i temperamenta deteta, kao i od okruženja, to se sve računa, ali se u uzrastu od oko osam godina i u razvojnom smislu događa mnogo toga o čemu ranije nismo ništa znali.

Iako su deca školskog uzrasta u fizičkom smislu daleko manje zahtevna od trogodišnjaka, socijalni i emocionalni izazovi s kojima se suočavaju mogu biti vrlo komplikovani, a za roditelje teški da se s njima suoče. Super, sada možete da prespavate noć u komadu (bar bi trebalo), ali se suočavate sa većim izazovima kognitivnog razvoja i razumevanja društvenih normi.

Kako se dete menja

Šta se to u razvojnom smislu dešava kod osmogodišnjaka? Svet se otvara i vaše dete se sprema da u njega iskorači i istraži svoju samostalnost.

“Rani školski uzrast, naročito 8 i 9 godina, označava doba intenzivnog mentalnog i fizičkog, a naročito emocionalnog rasta“ – objašnjava Mary Ann Little, doktor nauka, klinički psiholog i autor više priručnika za roditelje.

Dr Little kaže da osmogodišnjaci doživljavaju velike kognitivne skokove jer intenzivno rade na razvoju jezičkih, matematičkih i veština pisanja. Rade na razumevanju uzroka i posledice, pokušavaju da shvate pojam morala i društvenih vrednosti, a istovremeno im napreduju i motorne veštine, naročito ako se bave sportom.

I treća stvar, emocionalni razvoj. Mlađi osnovci počinju da eksperimentišu sa nezavisnošću. Verovatno prvi put idu sami negde (u školu ili park), ostaju sami kod kuće i shvataju da mogu i umeju neke stvari bez prisustva i pomoću odraslih. Takođe, intenzivno jača potreba za pripadanjem grupi i drugari postaju sve bitniji u njihovom životu. Samim tim je i potencijalno socijalno isključivanje koje pojedina deca doživljavaju u ovom uzrastu daleko bolnije nego dok su mlađi.

Drugim rečima, imati osmogodišnjaka nije nimalo jednostavno. Neke stvari niste spremni da im objasnite, a druge jednostavno ne mogu još da razumeju iako to silno žele. Takođe, kako budu sve više eksperimentisali sa samostalnošću, očekujte da će biti osetljiviji, zahtevniji i „teži“.

Šta je posao roditelja u ovom uzrastu

Samo saznanje da je to normalna faza i da će proći, može pomoći da bar sebi spustite tenziju. Ali postoje stvari koje možete uraditi da olakšate detetu.

Pronađite strpljenje

To je PRVI korak. Kad u tome uspete, sve ide lakše. Ali, ako imate na umu da ni vašem detetu taj razvojni period nije nimalo lak, da istovremeno želi da bude veliki i odrastao, ali i da se sklupča kod mame, onda se strpljenje lakše pronalazi.

Bez društvenih mreža

U tom uzrastu, deca su izuzetno ranjiva i emocionalno potpuno nespremna za sve što mogu doneti društvene mreže. I to ne samo Instagram i TikTok, već i grupe za dopisivanje na Vajberu ili drugim platformama. Stvari koje se tu kažu ostaju zapisane pa dete povređuju uvek iznova i u taj svet ih ne smemo pustiti tako rano. Isto tako, deca se u tom uzrastu porede sa svojim vršnjacima i pokušaji da se bude bolji, lepši, omiljeniji na društvenim mrežama dobijaju potpuno novu, suroviju dimenziju. Zato, preskočite društvene mreže pre 14. godine (bar) ako svom detetu mislite dobro.

Budite vođa, ne i policajac

Pomozite svom detetu da nauči da prepozna svoje emocije i da njima upravlja. To je veština koja im treba za čitav život. Na tom putu im je potrebno da budete njihov vođa i uzor, ne da pokušavate da ih kontrolišete ili da im branite da osećaju. 

Upamtite, što vas dete više odguruje od sebe, zapravo ste mu više potrebni

Vašem detetu neophodne su granice i podrška, ČAK i ako prevrće očima i uporno pokušava da sruši vaš autoritet. Zapravo, tada su im najpotrebniji. Da, nije nimalo lako biti roditelj u ovom periodu, kada se morate truditi da sačuvate i svoje dete i da ga izvedete na pravi put, ali i da sačuvate odnos. Ali, ako budete predano radili na komunikaciji baš u ovom periodu, stvorićete osnovu za zdrav odnos sa detetom koja će trajati čitav život.