Deca su ogledalo roditelja

Sećate li se o čemu ste maštali, kakvoj budućnosti ste se nadali i u šta ste vi hteli da izrastete? Svi smo mi pomalo astronauti, veliki vladari, prinčevi i princeze, umetnici, akrobate, mađioničari…

Svi smo poneli mrvicu toga, jer su se neki veliki ljudi koji su nas odgajili potrudili da nam uliju dozu realnosti na kašičicu, a svoju ljubav, pažnju i posvećenost nisu štedeli.
sine
Ali, kao i u svemu ostalom, u nežnosti i popustljivosti treba imati meru. Jer, bez onog grama neophodne pripreme na surovost odrastanja, dobronamerne kritike i nepokolebljive iskrenosti, sva nega i napori ulozeni u naizgled idealne uslove za odrastanje padaju u vodu.

Najmlađima se moraju postaviti granice, propozicije i modeli ponašanja kako bi očvrsli, ojačali karakter, snagu volje, naučili da poštuju i budu poštovani zauzvrat. Činjenica je da roditeljima nije lako – deca u njima treba da vide prijatelje, uzore, podršku, ali i vaspitače i autoritet. Svaka potencijlna odluka ili izbor može da bude mač sa dve oštrice, od roditelja se očekuje da izmere nemerljivo i da u pravim razmerama kombinuju “čvrstu ruku” i urođenu brigu za decu. Zato postoji bezbroj problema, peripetija i krajnosti, zato su brojni oni koji nedostatak vremena ili pažnje pokušavaju da nadomeste kupovinom skupocenih, bezvrednih krpica ili hladnih, plastičnih, bezličnih lutkica.

Sa druge strane, ima, nažalost, i onih koji su nezadovoljni sopstvenim životima i rezultatima koje su sami postigli, bilo na poslovnom, bilo na nekom drugom planu. Umesto pokušaja da sebe unaprede, oni idu linijom manjeg otpora, pa svoje frustracije leče na deci. Njihovi mališani su đaci generacije, osvajači raznih priznanja, nagrada i diploma, svestrani, talentovani i duboko nesrećni, jer će i nakon svih svojih dostignuća ostati uskraćeni za topao zagrljaj i lepu reč.

Možda će i tada potražiti krivca u sebi, a izvor problema je egocentrični roditelj koji je sve zasluge za dečji uspeh pripisao isključivo sebi.

Zato treba obratiti pažnju – onog momenta kada odlučite da dreknete na decu, da im tražite mane, opsujete ih ili omalovažite zbog najbanalnije ili kolosalne greške, stavite prst na čelo.

Vi ste ih takve othranili, zar ne?

Tatjana Zotović