Decu ne treba štititi od života, treba ih pripremiti za život

Učenje dece pravim vrednostima počinje kad sa detetom prvi put počnemo iskreno da razgovaramo o smrti i tragedijama. A upravo su to teme koje obično razblažujemo ili izbegavamo i ostavljamo za „kasnije“ kako decu ne bismo prerano opteretili …

Grčki tragičari su smatrali da se mudrost stiče kroz patnju. U delu “O pesničkom umeću” Aristotel KATARZU navodi kao jedno od najvažnijih obeležja tragedije. Katarza je uživljavanje gledaoca u tragičnu situaciju prikazanu pričom, takvo duboko uživljavanje da strah i saosećanje zbog onog što se događa likovima u tragediji pročišćuju naše lične emocije.
Izraelska terapeutkinja Ajalon Ofra mnogima od nas poznata iz vremena Domovinskog rata kad nas je svojom knjigom Spasimo decu, priručnik grupnih aktivnosti za pomoć deci u stresu učila kako da malim prognanicima koje smo integrisali u svoje razrede pomognemo biblioterapijom, lečenjem čitanjem. Ofra nabraja sedam procesa lečenja čitanjem:
1. Identifikacija je naše poistovećivanje sa likom, situacijom ili samom radnjom knjige i prepoznavanje i identifikacija sličnosti likova iz knjige sa sobom i svojim okruženjem. Osećaj prepoznavanja pomaže nadvladavanju usamljenosti i uverenja kako se određene situacije događaju samo nama. Prepoznavanjem delimo svoju bol ili čak otkrivamo uzroke i primere koje želimo da pratimo.
2. Projekcija je proces kojim prepoznajemo, i delimo sa likovima iz knjige svoje poteškoće ili situacije koje nismo spremni da delimo sa drugima . Na taj način se smanjuje osećaj sramote i povećava se spremnost deljenja problema sa drugim ljudima i eventualno traženje pomoći, propitivanje ličnih stavova, tuđih reakcija i isprobavanje rešenja problema prema sličnom modelu.
3. Katarza ublažava naš stres i oslobađa nas od nakupljene negativne energije.
4. Uvid je uz pomoć teksta izazvan bljesak razumevanja samog sebe, svojih stavova ili postupaka. Podstiče nas da radimo i promenimo nešto na sebi.
5. Terapija poezijom otvara nas za maštanje i sanjarenje, gledanje sveta u drugačijem svetlu, promišljanje o vrednostima. Podstiče oslobađanje neprijatnih sećanja i trauma iz prošlosti.
6. Terapija dramatizacijom pomaže da psihološki i dramatični doživljaj, problem ili situaciju zajednički rešimo, da dođemo do rešenja i ublaženja svog stanja ili svog problema. Pričom i maštom se oslobađamo stresa, a problemi se čine blažim i lakšim.
7. Terapija pripovedanjem pomaže da oslobodimo i odstranimo svoje potisnute probleme i shvatimo da su rešivi.
Velika zla nisu samo velike nesreće, nego i velike pouke, bolne životne lekcije o pravim vrednostima. Beskrajno je licemerno konzumerski odgajati dete, a istovremeno čoveka kojem je vatra progutala sve za šta je ceo život radio nagovarati da počne da čita npr. Li Čajlda i prihvatiti savete glavnog junaka Džeka Ričera koji je procenio da mu se više isplati celog života spavati po jeftinim hotelima i svaka tri dana kupovati jeftinu novu odeću nego ceo život raditi kako bi otplatio kuću, popravljao je, obnavljao, uređivao, kupovao stvari koje mu ne trebaju… Decu ne treba štititi od života, treba ih pripremiti za njega.
Dobro vaspitanje nije treniranje dece da rade što im kažemo, nego pomaganje deci da shvate životne koncepte, odaberu one po kojima žele da žive. Kad si svestan da zaista imaš samo ono što znaš i što umeš da uradiš, tada si svestan da je ono što UČIŠ puno važnije od onoga što KUPUJEŠ.
Autor: Dinka Juričić
Izvor: skolskiportal.hr
Pripremila: Slađana Pantović