Defektolog: Dragi moji maturanti, budući studenti, moje buduće kolege, ovaj post danas posvećujem vama

Svima vama koji ste od svih fakulteta izabrali da upišete Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli i Zagrebu, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Foči, Novom Sadu i Beogradu.

Foto: Canva

Ispred vas sledi pre svega jedan period promene, navikavanja, suza, smeha, radosti, učenja i razvoja.

Odmah ću vam reći da sve što zamišljate je bleda senka onoga što ćete osetiti, doživeti i proživeti. Od najlepših do najstresnijih situacija.

Izlazite iz jedne zone komfora i izlazite van svojih granica.

Školovati se za ovako jedno zanimanje, za ovakav jedan poziv znači da ste već u dubini duše pobedili predrasude i tabu veo koji nas okružuje i iznedrili na površinu ljubav i svoje želje. Ako vas ne ispunjava rad sa decom i ljudima, ovaj fakultet odmah zaobiđite.

Odmah ću vam reći, jedan stari kliše dobro znan – do zvezda se često ide preko trnja, ali ne zaboravite da je trnje deo prelepih ruža.

Ono što je moj prvi savet je da uložite nekoliko godina u sebe, radite, učite, borite se i posle bereti plodove. Verujte mi, bolje je nego da uživate nekoliko godina, prokockaćete vreme i posle se mučite ceo život.

Drugi savet je nemojte nikad da lažete sebe i budite spremni da ima mnogo loših ljudi koje ćete susretati na svom putu, bićete razočarani i ja sam bila, ali ne odustajte od sebe. Svako od njih će vam biti lekcija iz koje ćete naučiti nešto.

Morate da znate da ćete naići na veliki broj osuda i čuđenja, na to se ne obazirite, svi mi smo to prošli.

Ono što je najvažnije u ovom zanimanju je da ćete osetiti nešto što nijedno drugo zanimanje vam neće dati. Svako naše dete je kolač za sebe, poseban i drugačiji. Iz svakog tog kolača dobićete mnogo neverovatnih stvari, ukusa i oblika kakve nikad pre niste doživeli i osetili.

Posebne stvari donose i posebne emocije, one nedokučive – koje ne osećamo u svakodnevnim komfornim zonama. Otvore vam se delovi srca koji vam se nikad pre nisu otvorili. I svaki put se prevarite da su svi delovi već otvoreni, da je to to.

Videćete roditelje koji će se radovati prvom osmehu svog deteta kroz suze, videćete prve korake iza kojih je stajalo 1000 padova, videćete dijagnoze i prognoze koje ćete pobediti, videćete decu koja funkicionišu po principu ljubavi i davanja. Videćete i decu koja će na stvari koje su nama ustaljenje reagovati bukom i vikom, bićete i uplašeni. Bićete nekad i na pragu preispitivanja sebe da li je ovo zanimanje za vas. To svi rade. Oni koji kažu da nisu to radili, lažu vas.

U vašem školovanju i radu deca sa kojom ćete provesti svakodnevno po nekoliko sati postaće deo vas, deo vaše duše, vaše uzdanice. Dete u vama, koje nikad niste pustili da odraste veže se za njih univerzalnim jezikom, jezikom ljubavi.

I zapamtite, svakom roditelju je njegovo dete najvažnije i najbolje na svetu. Predrasude su samo u našoj glavi, razbijajte ih. Uvek podržite kolege, to je jedini način da se naša struka unapredi.

Svako od vas će pronaći svoj put, verujte mi. Kad dajete i dobićete.

Poštujte svoje profesore, kakvi god vam se činili. Oni su ti koji će vam dati krila za dalje.

Srećno, dragi maturanti.

Sa defektologom na ti