Dr Bojanin: Svaka škola treba da ima defektologa jer imamo oko 10% dece koja imaju problem

– Sadašnji teoretičari postmoderne, kao što je Liotar (francuski filozof Žan-Fransoa Liotar) govore da je opšte obrazovanje zastarelo i da to više nikom ne treba. Ne treba kultura, ali treba da znamo te tako praktične stvari. Oni smatraju da školu ne treba da čine provere znanja i učenja, već da samo propuštaju decu kroz svoje sisteme, bez obzira na to da li je obrazovano ili ne, kako bi išli u život. A u životu se događa kupovina i prodaja. Mi smo, dakle, u jednom vremenu kada se ide ka nipodaštavanju kulture i fakultet je ugrožen. Zato se treba okrenuti institutima i istraživanjima, a u osnovnim školama su jedan od izlaza i vannastavne aktivnosti. – govori profesor doktor Svetomir Bojanin u emisiji Agape.

Kao jedan od velikih protivnika frontalne nastave, dr Bojanin ovom vidu podučavanja mnogo toga zamera.

– Frontalna nastava je kad uzmeš 30 učenika ispred sebe i pričaš im ono što treba da nauče. Svi oni tog trenutka imaju inteligenciju i logičko mišljenje. A u tom uzrastu, kad imaju sedam godina, još ćete naći decu koju kad staviš ispred sebe i kažeš mu da zine, on će zinuti, ali će i raširiti prste na rukama, što mu niste rekli. To je znak da motorika nije razvijena. U osmoj godini toga skoro i nema jer dete ima sazrele mišiće. Dakle, u toj sedmoj godini oni nemaju dovoljno razvijenu niti jednaku motoriku. Inteligenciju takođe nemaju svi jednaku. A mi svima njima jednak metod učenja namećemo. – primećuje dr Bojanin.

On ističe da je poznato da devojčice mnogo brže nauče da čitaju nego dečaci, kao i da taj globalni metod rada bolje od dečaka mogu da prihvate.

– Kad se pogleda patologija tikova do 10. godine kod dece, 80% su dečaci. Isto tako i autistična i deca sa hiperkinetskim sindromom. Jasno je onda da je to nešto biološko u čoveku, vezano za pol. I da ne možemo toj deci ponuditi frontalni model nastave.- tvrdi profesor Bojanin, ovogodišnji dobitnik Svetosavske nagrade.

Dr Bojanin kaže da, ako govorimo konkretno o deci koja imaju problem, njih je tu negde oko 10%.

– I učitelj s njim radi i vidi da nešto ne ide. Pa se trudi, ima i dopunsku nastavu. Pa ga forsira istim metodom učenja i na dopunskoj nastavi. Potpuno besmisleno, zloupotrebljen kadar i zloupotrebljeno vreme. Zato bi svaka škola trebalo da ima defektologa koji će s tim detetom raditi i koji će znati da ga uvede u mogućnost pisanja pa neka posle učitelj radi svoj posao. Dakle, taj jedan deo razvojnog procesa koji nije harmoničan treba stručni kadar da potpomogne. A taj stručni kadar treba da bude u školi. – zaključuje profesor doktor Bojanin.