Dr Peković: Analiza krvi kod dece i šta roditelji treba da znaju

Dragi moji, dobila sam ideju da napišem ovaj tekst zbog toga što sam često dolazila u konflikte s roditeljima zbog jednog laboratorijskog parametra. Živimo na Balkanu gde promaja ubija, gde se deca s groznicom pokrivaju umesto da se rashlađuju, gde se kašalj i kijanje uvek smatraju simptomima bolesti, gde bebe ne smemo izvoditi iz kuće prvih 40 dana itd.

E, na tom Balkanu, između ostalog vlada duboko uverenje da prvog dana povišene temperature deteta treba uraditi sve laboratorijske nalaze i obavezno CRP.

Roditelji često takve nalaze odrade “na svoju ruku” u privatnim laboratorijama i sami, bez deteta, presretnu mladog lekara u hodniku bolnice ili doma zdravlja mašući uzbuđeno rukama s nalazom, kako je njegovo dete sigurno ozbiljno bolesno jer CRP je zaboga 20, a referentna vrednost je do 5 mg/L. I tada obično dobije odgovor da neki virusi takođe mogu izazvati povišen CRP, da deca do četvrte godine najčešće imaju virusne infekcije i da ako dete dobro jede i uredno spava ne treba toliko brinuti već samo ponoviti nalaze za par dana ako se nastavi povišena temperatura. Takođe se skrene pažnja tom roditelju da uprkos tome što je CRP povišen, dete je prioritet pregledati. Mislite li da se taj roditelj umirio? Takav roditelj najčešće potraži druga mišljenja smatrajući da je CRP iznad referentnih vrednosti uvek alarm za uključivanje antibiotika. I tako na tom hodniku imate umornog lekara i nepoverljivog roditelja.

Majka sam dvoje dece i bila sam u situacijama da CRP moje kćerke bude i 40, da bi za dva dana bez ikakve terapije CRP bio 13. I ja sam tada bila umorna od obaranja temperature, od nespavanja, od stalnog truda da joj dam makar jedan ceo obrok u toku dana. Tako da – eto zašto imamo nervoznog roditelja s jedne strane. Zato kao roditelj želim da shvatite da treba da budemo strpljivi za virusne infekcije kod deteta i to strpljenje će rezultirati prolaskom tegoba i detetom koje je pobedilo virus bez antibiotske terapije i hospitalizacije. Jer virus se ne leči antibioticima već trudom i strpljenjem roditelja. A sada malo i da napišem nešto o tom famoznom CRP-u, svađalici.

  • CRP je skraćenica koja označava C rekreativni protein. Reč je o proteinu koji se proizvodi u jetri. Njegova koncentracija u venskoj krvi se koristi kao značajan biohemijski parametar za mnoga stanja. Normalna koncentracija se smatra do 5 mg/l.
  • Prilikom zapaljenskog procesa u organizmu kao što je bakterijska ili virusna infekcija, dolazi do oštećenje tkiva i oslobađaju se citokini, koji utiču da jetra pojačano stvara niz proteina akutnog stanja, od kojih je jedan od najkorisnijih CRP. Dakle, što je upala jača, više je citokina, a ujedno je i viša vrednost CRP-a. Sam CRP ima ulogu u odbrambenom mehanizmu organizma – omogućava lakše obeležavanje štetnih supstanci (npr. jelova mikroorganizama ili istrošenih ćelija) za njihovo uklanjanje iz tkiva i krvi.
  • Počinje da raste 6 do 8 sati nakon početka infekcije, a najviše vrednosti dostiže 48-72 sata nakon upale, tako da se ne preporučuje određivanje ovog parametra prvog dana bolesti deteta.
  • CRP ima relativno kratko vreme poluživota u organizmu (2-4 sata), što je brže od pada broja leukocita ili sedimentacije. Budući da visina CRP-a može biti dramatično visoka, poznavanje vrednosti CRP-a omogućava procenu napredovanja bolesti, a uočavanjem spuštanja njegovih vrednosti može se pratiti tok lečenja, odnosno odgovor na datu terapiju (vrednosti CRP-a relativno se brzo dovode u normalu). Na taj je način moguće sprečiti nepotrebno uzimanje manje delotvornog ili nedelotvornog antibiotika, odnosno na vreme ga zameniti delotvornim.
  • Krvna slika je korisno pomoćno sredstvo u razlikovanju virusnih od bakterijskih infekcija, ali NIJE siguran i jedini pokazatelj. Samo u kombinaciji sa pregledom može se pravilno tumačiti i nalaz krvne slike. To isključivo radi lekar, nikako mame i tate. Tipično kod virusnih infekcija, leukociti (bijela krvna zrnca) nisu povećani (ili im je broj i smanjen), a dominiraju limfociti u leukocitarnoj formuli. Kod bakterijskih infekcija obično su leukociti visoki, a preovlađuju granulociti u formuli. Izuzetaka ima, tako da najteže bakterijske infekcije (sepse) mogu ići sa malim brojem leukocita, a neki virusi mogu dati veliki broj bijelih krvnih zrnaca.
  • Kao sve analize koje se koriste u proceni zdravlja deteta i krvnu sliku traži isključivo lekar! Iako se vadi iz prsta, ipak se radi o bolnoj analizi pa ne treba izazivati suze mališanima, ako to nije potrebno. Sa druge strane, ako nestručno tražite krvnu sliku može se desiti da izostavite neki važan parametar. Tako se neretko desi da se dete mora ponovo ubosti kako bi se željena analiza kompletirala.
  • Mnogi virusi (adeno virusi, koksaki, ehovirusi, virusi influence…) mogu povisiti vrednosti ovog parametra. U poslednje vreme dosta istraživanja i studija je pokušalo da markira vrednosti CRP-a koje se mogu povezati s virusnim uzročnicima. Postoje virusne i bakterijske infekcije koje su praćene sličnim simptomima kao prehlada pa se takva stanja zovu – Influenca like ilnness (ILI) /prehladi slične bolesti. Istraživanja su pokazala da vrednosti CRP-a do 40 mg/L uveliko govore u prilog influence ili nekog drugog virusnog oboljenja. Svaka viša vrednost upućuje na mogućnost postojanja bakterijske infekcije. CRP je, dakle, i specifičan i senzitivan parametar bakterijske infekcije u sezonama prehlada. Međutim imajte na umu da je CRP samo deo slagalice u kojoj učestvuju i fizikalni pregled deteta, kao i drugi parametri krvne slike i biohemijskih analiza.
  • S obzirom na to da je CRP zapravo protein bilo kakvog akutnog stanja njegova povišena vrednost osim u infekciji, javlja se i kod ostalih bolesti povezanih povezanih s upalom, npr. reumatoidnog artritisa, upalne bolesti creva, reumatske groznice, pneumokokne pneumonije, autoimunih poremećaja, infarkta miokarda, malignih tumora. Stoga je ova pretraga dobar saveznik koji će vas na vreme upozoriti kada ravnoteža u organizmu budu narušena te pomoći pedijatru u odabiru najbržeg puta prema ozdravljenju.

Autor: dr Peković Dragana, lekar u Institutu za bolesti dece, KCCG Podgorica

Izvor: Udruženje pedijatara Crne Gore