Draga ličnost mog detinjstva – sastavi o mami (odabrani radovi)

U nastavku se nalaze pismeni sastavi o mami pristigli na naš konkurs Draga ličnost mog detinjstva, a koje smo izdvojili.
 

Draga ličnost mog detinjstva

 
Svako na svetu ima omiljenu ličnost. Moja omiljena ličnost je moja mama. Moja mama se zove Biljana. Ima smeđu dugu kosu, braon oči i srednjeg je rasta.
Duhovita je, rado prihvata šalu. Snage ima i energično se trudi da me izvede na pravi put. Za mene i mog starijeg brata Andreja učinila bi sve. Moja mama je vredna i radna. Ona veruje u mene, želi da postanem neko i nešto, za nju ništa nije nemoguće. Bodri me i pomaže mi u svemu. Voli sportski da se oblači kao i ja. Mojoj mami ništa ne zameram, ponosna sam na nju. Ponekad se naljuti na mene, ali mi brzo oprosti. Pomaže mi uvek. Volim je i ona voli mene. Ona je naiskrenija osoba.
Moja mama je moje najveće blago, uz nju mi je detinjstvo lepše.
Nikolina Ćirović, I/1
Učiteljica Danijela Đorđević

Draga ličnost mog detinjstva

 
Živim sa babom, dedom, tatom, mamom i sestrom. Sve njih volim i oni vole mene, ali moja omiljena ličnost je mama. Moja mama je srednje visine, smeđe kose i braon očiju. Ruke su joj meke i tople. Srce joj je puno ljubavi. Iako puno radi uvek ima vremena da me sasluša. Uči me da budem radna, pedantna i da se družim. Tu je da me podrži i da me nauči lepim ponašanjem i da mi pomogne oko domaćeg zadatka. Zato što je uvek tu za mene, što me svakog jutra sa osmehom ispraća u školu i poželi mi sreću. Volim je najviše na svetu.
Sara Radoičić, I/1
Učiteljica Danijela Đorđević

Draga ličnost mog detinjstva

 
Najdraže biće na svetu za mene je moja mama. Nju volim najviše.
Moja mama se zove Ceca. Tetke i rođaci je zovu Dada. Ima kratku smeđu kosu, braon oči i lepe, nežne usne. Srce moje majke je puno ljubavi i razumevanja za mene i moje „ludosti“, kako ona često kaže. Ponekad je ona ljuta, ali vedrim osmehom skriva to od mene. Kada sam tužna, uvek me nežno miluje po kosi i pokušava lepim rečima da me oraspoloži. Tada mi kaže: „Anđelice, ti si moje srce… mamin cvetić… mamina duša…!“ Moja mama ima tople, nežne i meke ruke kojima me mazi. Kada dođe kasno sa posla, uđe u moju sobu, poljubi me, pomiluje po kosi i tiho kaže: „Spavaj dušo, mama je!“ da se ne bih uplašila.
Ako puno radi, moja mama uvek ima vremena da mi pomogne oko domaćih zadataka, da me sasluša, da odgledamo zajedno neki film. Hvala ti, mama što si me naučila da budem vredna, da volim i družim se sa drugarima. Hvala ti što me toplim poljupcima svako jutro budiš za školu. Hvala ti što ti ništa nije teško, uvek za sve nađeš vremena i rešenja za probleme. Hvala tišto si me rodila! Hvala ti za toliku ljubv!
Anđela Anđelković IV-2
Osnovna škola „Nada Purić“ Valjevo
Učiteljica Mirjana Begović

Draga ličnost mog detinjstva

 
Mama. Prva reč svakog deteta. Reč kratka, ali svima jasna. Jedna, ali za sve nas vredna.
Moja mama se zove Biljana. Niskog je rasta crne kose i braon očiju. Po zanimanju je profesor matematike. Ona voli decu, mada zna da bude i vrlo stroga. Prema meni i mojoj sestri je nežna i brižna. Pomaže mi u svemu. Kada nešto ne znam ona je tu da mi objasni. Mama radi, a i u kući ima puno posla. Ja joj često pomažem. Sredim svoju sobu, a ponekad operem i sudove.
Najviše volim kada mi mama kaže: „Bravo, sunce moje, vidiš kako možeš da budeš dobar.“ Često znam da napravim neki nestašluk, a znam da preteram u tome. Ona se naljuti na mene, ali njena ljutnja kratko traje. Zna da me kazni, ali da oprosti. Rečenica: „Izvini, mamice!“, je vrlo čarobna.
Onda sve prođe i na maminom licu opet zablista osmeh. Ona voli da se druži i ima puno drugarica. Sa nekima se viđa, a sa nekima često čuje telefonom. Ja volim svoju mamu takvu kakva jeste. Želim da je ona srećna i da je što duže uz mene. Uz nju ja sam srećniji, a i sigurniji. Jedan pisac je rekao „Čuvajte svoje mame da bi vam što duže trajale.“
Mama je reč koja označava nežnost, ljubav, brigu i sigurnost. Ona je iskreni prijatelj koji ne traži ništa za uzvrat.
Strahinja Vučić 4/3
OŠ „Đura Jakšić“ Konarevo
Učiteljica Snežana Garić

Ličnost mog detinjstva

 
Oko mene ima mnogo dobrih osoba, ali jedna mi je najdraža. To je moja mama. Ona se zove Marija.
Ona je lepa. Oči su joj boje kestena, a kosa malo svetlija, kao boja jesenjeg lišća. Osmeh joj je veseo, a ruke tople i nežne. Po zanimanju je učiteljica. Voli svoj posao i uživa u radu sa decom. Pametna je i veoma vešta osoba. Sve poslove stiže brzo da obavi. Plemenita je i voli da pomaže drugima. Dobra je prema meni. Obožava da čita knjige, sluša muziku, gleda interesantne serije i da se druži sa svojim drugaricama. Mama voli da vozi bicikl, kao i ja. U slobodno vreme zajedno idemo u vožnju. Mama i ja se uvek dobro slažemo i zabavljamo.
Često me vodi u grad i uvek mi kupi nešto novo i lepo.
Meni je moja mama najdraža jer ona čini sve za mene i uvek je tu kada mi je potrebna.
Lazar Stanojević III/2
Učitelj Branka Vujinović
 

Ličnost mog detinjstva

 
U mom životu ima mnogo dragih osoba, ali bih posebno izdvojila moju mamu.
Moja mama se zove Brigita. Ona ima dugu crnu kosu i oči boje kestena. Spoljašnji izgled nije jedino što krasi najdražu osobu mog života. Mama je i iznutra lepa. Njeno plemenito srce može svakog da razume. Duhovita je i rado prihvata šale. Uvek se iz sve snage trudi da me oraspoloži kada sam tužna. Mama je vredna i radna, uvek ustaje rano ujutru i nije joj teško da napravi ukusan doručak za celu porodicu. Mojoj mami ništa ne zameram. Ponosna sam na nju. Ponekad, kada dobijem lošiju ocenu, malo bude ljuta, ali mi brzo oprosti.
Mnogo sam srećna što je ova lepa i draga žena, baš moja majka.
Lara Drobina, IV-3
OŠ “Sever Đurkić“ Bečej
Učiteljica Biljana Rajkov

Ličnost mog detinjstva

 
Svako jutro koje svane kažem majci hvala što me čuva, što me voli. Ona svu toplotu, nežnost i ljubav pruža svom detetu.
Velika je reč MAJKA. Njoj se svako divi. Ljubav moje majke je veća od plavog neba. Moja majka je sunce koje sija, koje greje, ona je naslikana pastelnim bojama. Osmeh krasi njeno lice. Kad me njene ruke grle, maze, u srcu mi ljubav cveta. Za njen praznik, ona je uz brata u bolnici koji čeka operaciju. Ima vredne ruke koje po ceo dan nešto rade. Kada joj spazim u očima tugu, ja je zagrlim i kažem da je ona deo srca mog. Sa nama je uvek, ona je sve što poželi naša mašta.
Majka je drug koji te nikad neće ostaviti. Majka je stablo svake porodice. Volim je i kad je ljuta, jer ona zlata vredi.
Ona je moj najbolji prijatelj. Majka je prekrasna vila, predivna i čudesna bajka.
Srećna da mi bude osmog marta i svih budućih dana.
Andrija Gajić IV/2
O.Š „Živomir Savković”
11409 Kovačevac
 

Draga ličnost mog detinjstva

 
U detinjstvu sam srela mnogo dragih, dobrih i plemenitih osoba, ali svako ima izuzetak. Nekima je to brat, tata, sestra ili baka, a u mom celom životu je to moja mama.
Moja mama, odnosno junakinja mog detinjstva, zove se Merima. Ona ima braon oči, prćast nosić kao i ja i dugu, svilenu kosu. Kada se šetam sa bakom u našem kraju, svi pomisle da sam ja Merima jer neverovatno ličimo. Na našem frižideru postoji njena slika iz detinjstva, a ja uvek pomislim da sam to ja! Moja mama je veoma zabavna i uvek zna da me nasmeje, naročito kada me golica. Pored igre sa mnom, mama mnogo voli cveće, te sam je ja učila da ga sadi jer je i mene baka prethodno naučila. Kada pravimo kolače, mama umesi testo, a ja ga oklagijom razvijam pa to svi slatko pojedemo sa ukućanima. Mama mi je pružila najveći dar u životu, a to je rođenje mog brata Luke! Nakon velikog događaja za sve nas, mislila sam da će me mama zaboraviti i zapostaviti, ali me ona od tada još više i snažnije voli. Ona me uvek savetuje, ljubi me, grli, mazi i upravo zbog toga je ona najdraža osoba mog detinjstva. Uvek se ponosi sa mnom, podržava me i bodri da budem još bolja u školi i na treninzima.
Izabrala sam da pišem o mojoj mami jer je ona zvezdica koja najjače sija u mom srcu. Mama Merima je najdraža osoba mog detinjstva jer me neizmerno voli, čuva i brani. Zbog svih plemenitih osobina koje poseduje, voleću je zauvek i uvek ćemo biti složna porodica!
Mila Veljović, III-4
OŠ „Gavrilo Princip”, Zemun
Učiteljice: Brankica Čolić i Jelena Radičanin
 

Draga ličnost mog detinjstva

 
Mnogi dragi ljudi učinili su moje detinjstvo bogatijim i srećnijim. Svako od njih zauzima posebno mesto u mom srcu, ali ipak moja mama je ta koja zauzima najvažnije mesto.
Moja mama se zove Lidija. Ima četrdeset godina i po zanimanju je učiteljica. Srednjeg je rasta i vitka je. Kosa joj je crna i ravna, dužine do ramena. Oči su joj tople smeđe boje, ima dugačke trepavice i tanke obrve.
Usne su joj rumene, a zubi krupni i beli. Moja mama je veoma pažljiva i brižna. Mnogo toga zna i želi sve da me nauči. Pomaže mi oko domaćeg zadatka, vodi me na engleski i na tenis. Kupuje mi knjige i slatkiše. Kada sam bolestan daje mi lekove i kuva čaj. Priča mi priče i kuva jela koja volim pa mi odmah bude bolje. Još stigne da se igra sa mnom i mojim mlađim bratom. Slobodnog vremena ima jako malo, a tada voli da čita knjige i sadi cveće. Kada je umorna, skuvam joj najbolju kafu na svetu i na licu joj zablista osmeh. Trudim se da joj ljubav koju mi pruža uzvratim dobrim ocenama i lepim ponašanjem.
Za mene je moja mama supermama. Volim je najviše na svetu i želim da uvek bude srećna, nasmejana i ponosna na mene.
Uroš Lukač, III/2
OŠ „Avram Mrazović” Sombor
Učitelj Petar Peršić
 

Draga ličnost mog detinjstva

 

Postoji mnogo dragih ličnost iz mog detinjstva ali ipak je jedna najvažnija. To je moja majka.

Ona mi kroz poljupce i zagrljaje od ranog detinjstva pruža sigurnost. Moja mama je ta koja je uvek bila tu kada sam bolesna i tužna. Pomagala mi je oko svih obaveza. Svaki moj rođendan je pripremala sa puno ljubavi. Sa njom sam napravila prve korake i izgovorila prve reči. Bila je tu kada sam prvi put išla kod frizera, naučila da vozim bicikl i kad sam krenula u vrtić. Kada sam prvi put nastupala sa folklorom bila je ponosna na mene. Gledala je priredbu za Osmi mart iako je bila bolesna. Vodila me je na svaku Vrbicu u crkvu i spremala me za svaki rođendan na koji sam išla. Svakog jutra me vodila u školu i čekala posle časova.
Zato što je uvek tu, moja majka je za mene najdraža ličnost iz mog detinjstva.
Milica Šukunda, III razred
OŠ „Sava Žebeljan“ iz Crepaje
Rad šalje Jelena Kosovac