Filozof Ivan Vučković: Ne smemo dozvoliti da mladi koji dolaze ostanu bez svesti o tome šta znači misliti

Već neko vreme (koje uključuje više godina) filozofija je jedan od najvećih problema u okviru srednjih stručnih škola.

Problemi nisu, dakle, zastareli stručni programi, nedostatak dobre prakse, sve neozbiljniji rad učenika i puka forma koju treba ispoštovati već – filozofija.

Izgleda da će, kada se konačno filozofija iz stručnih škola izostavi iz programa, učenici znanje usvajati bolje te će se i stručno znanje prilično poboljšati.

Ukratko – filozofija kao višak mora da otpadne i tako ostavi prostor za rad struke.

Sve bi ovo bilo u redu da je zaista tako. Međutim, nije.

Najpre, filozofija kao veština argumentovanog mišljenja i osnov (majka) svih nauka ni na koji način, ukoliko se sprovodi kako treba, ne može da smeta već od nje učenici mogu imati isključivo benefite.

Naravno, ukoliko hoćemo da zaista izvršimo reformu programa filozofije – to bi bez sumnje trebalo hitno uraditi i to na sledeći način: većina smerova srednjih stručnih škola bi trebalo da zadrži ono što već ima a predmet bi trebalo preimenovati u „Istorija filozofije“ i dva časa nedeljno tokom poslednje godine u školi izučavati istoriju ljudske misli i napretka mišljenja kroz epohe.

Počevši od Talesa pa do naših dana pokazati, dakle, šta je i na koji način mučilo ljudski um i kako su se ti problemi rešavali.

Na taj način, učenici će biti upućeni u osnov filozofije što je i deo opšte kulture svakog obrazovanog čoveka (na isti način kao što je to istorija uopšte, zatim istorija umetnosti i sl.)

Pored toga, kao otvorenu opciju za izbor bi trebalo ostaviti logiku.

Ovo se odnosi na gotovo sve smerove osim npr. „pravnog tehničara i ekonomskog tehničara“ jer bi ovi i slični smerovi filozofiju trebalo da imaju znatno više i to zbog same prirode njihovog budućeg posla (zamislite samo sudiju ili advokata koji nikada nije imao filozofiju te koji je, u okviru svojih školskih dana, bio uskraćen veštine mišljenja).

Isto važi za umetničke škole i gimnazije.

Filozofiju bi tu trebalo reformisati na sledeći način: Logiku i Istoriju filozofije po dva časa nedeljno imati u trećoj godini dok bi filozofiju trebalo slušati u četvrtoj, završnoj godini i to tri časa nedeljno.

Taj program bi, shodno tome, hitno trebalo uraditi i na taj način bismo zaista imali istinsku reformu filozofije u školama.

Trik koji se sada sprovodi jeste u tome da se izbornim predmetom „Logika sa etikom“ (koji bi trebalo da posluži kao adekvatna zamena) rešava problem.

Međutim, taj predmet ne samo da je izborni već je i vrlo nevešto koncipiran te ni na koji način ne može da bude zamena izučavanju filozofije.

Kao što sam pomenuo, taj predmet može da eventualno ostane u okviru izbora ali status filozofije kao obaveznog predmeta (odnosno u srednjim stručnim školama „Istorije filozofije“) se ne sme dovoditi u pitanje.

Filozofija je danas više nego potrebna jer bez nje nije moguće razumeti na koji smo način došli do ovoga što danas imamo i znamo jer ne znamo odakle smo i na koji način uopšte krenuli „ka nama samima“.

Takođe, problemi ljudskih prava i sloboda, dužnosti, problemi dobra i zla, lepog i ružnog kao i problemi savremene medicine (deo bioetike) ne možemo razumeti ukoliko se u obrazovanju nismo dotakli filozofije. I najzad, razumevanje veštačke inteligencije i njene eventualne koristi.

Ne smemo dozvoliti da mladi koji dolaze ostanu bez svesti o tome šta znači misliti. Zablude i predrasude upravo iz toga dolaze.

Zamislite da ste u detinjstvu propustili igru i ljubopitljivost te da ste odmah bačeni u nekakvu kancelariju sa hrpom papira. Tako otprilike izgleda obrazovanje u kome se nikada nismo dotakli filozofije.

Autor: Ivan Vučković, filozof