Priča koja sledi sasvim sigurno je mit, ali nastavnici će vam, gotovo jednoglasno reći da njena svaka reč odgovara istini.
A priča ide ovako.
Učitelj je otišao kod svog brice i seo u frizersku stolicu. Razgovor je, kao što je to sa učiteljem i red, stigao do tema obrazovnog sistema i brica je upitao svoju mušteriju, kao obrazovanog čoveka kom veruje – zašto nam u obrazovanju sve ide nizbrdo.
Učitelj je sa smeškom odgovorio:
„Zamisli da pre svake frizure moraš da napišeš pripremu za šišanje, objasniš kako ćeš šišati mušteriju i kakav rezultat treba da bude, koje makaze i češalj ćeš koristiti, koliko očekuješ da će mušterija biti zadovoljna… Da napraviš plan rada i satnicu za svaku glavu koju treba da ošišaš. Da obrazložiš zašto pereš kosu, koji šampon koristiš i zašto baš taj regenerator.
Tvoja plata ne bi zavisila od same frizure, nego od toga koliko si bio na seminarima tipa ‘Šišanje kao istorijski koncept u savremenim medijima’, koliko si napisao članaka o pranju kose i koliko si selfija okačio s mušterijama pre i posle šišanja.
Svaki čas bi ti inspektori dolazili da provere da li radiš ‘frizerskom standardu’. Odozgo bi stigla odluka da su makaze s oštrim vrhom zabranjene sad po novom zabranjene.
Ponekad bi morao nakon radnog vremena da komuniciraš sa roditeljima svojih mušterija koji umeju da budu i ljuti zbog frizure koju si napravio, a ponekad im nije jasno kako da je održavaju. Treba da odvojiš vreme i za razgovore sa njima, kako bi rešio sve nedoumice koje imaju, a između šišanja i da prekontrolišeš da li mušterije pravilno peru kosu i održavaju je. Nekoliko puta godišnje bi bio ‘dobrovoljno obavezan’ da svoje mušterije vodiš na izlete, ekskurzije, u bioskop.
Ako se slučajno međusobno posvađaju, u salonu ili blizu njega, moraš to da rešiš, ali još važnije da napišeš o tome detaljan izveštaj, uključiš pedagošku službu koja isto najpre treba da se pobrine da sve bude napisano i zabeleženo u papirima.
Brico, zbunjen, prekide učitelja pitanjem:
„Pa kad ću ja šišati kosu?“
Učitelj se nasmeje i kaže:
„Eto ti odgovora zašto nam obrazovanje ide nizbrdo.“
Autor: Nepoznat redakciji













Čista desetka za priču!
I šta onda nastavnici urade protiv toga? Prekinu odžavanje nastave koje je jedino bitno i koje treba da je njima bitno ako se bave tim poslom. 🙄 Umesto da prestanu da pišu te debilne pripreme jer suštinski se ništa ne desi i kad vam dođe eksterna i vidi da nemate ništa od papira ,ali nastavnici biraju da pati nastava, to je ipak nastavnički odabir u kome izigravaju žrtvu. Sa druge strane ta dokumentacija nas često štiti u mnogim pravnim postupcima kada su veći problemi u pitanju, tako da je ipak lakše neke stvari zapisati nego pravdati posle na sudu, ali to što se ne bave nastavom je njihov odabir prioriteta takođe. Uvek pre izaberem da se bavim nastavom nego zapisivanjem, osim ako nisu neki problemi vezani za nasilje ili slično, sve drugo može da sačeka.
E moja „Zabrinuta“…ti baš ništa ne razumeš od napisanog.
Sve je meni jasno savršeno, samo ne padam na „frizerske“ fazone, vas neka šišaju.
Kad nam tako ,,zabrinuti“ rade u školi, frizer ima još jedan odgovor na svoje pitanje,🫣Strašno baš!!!
Ja se za frizera ne brinem, brinem se za školu jer mi je to posao, a vi bi isto mogli da brinete svoju brigu.
Kada bi svako brinuo svoju brigu, ne bi ovde bilo komentara. Čim komentarišete, i odgovarate na komentare, znači da ne brinete samo svoju brigu i da vam je na srcu širi društveni interes.
Uzgred, ne može da se kaže „vi bi isto mogli da brinete svoju brigu“, nije gramatički ispravno, glagolski oblik nije dobro upotrebljen. Pravilno je: „vi biste isto mogli da brinete svoju brigu“. To je potencijal.
Koristim priliku da političare i javne ličnosti, često i TV voditelje, ispravim kod još jedne greške koju redovno prave: ne može da se kaže „spašavaju“, pravilno je „spasavaju“.