Gde je nestalo moje poslušno dete? (o ljubomori starijeg deteta)

Još jedan odgovor psihologa u okviru naše nove rubrike “Pitajte psihologa”, potražite u nastavku ovog teksta.

Pitanje

Imamo dečaka, za mesec dana puni četiri godine, i dve bebe od 8 meseci (naravno blizanci, i isto dva dečaka). Pavle je bio poslušan, dobar, jedno divno dete, nikada do sad nije kažnjavan, nikada nismo vikali, dovoljno je bilo da mu ukažemo na grešku i on ispravi. Inače samo sam ga ja čuvala i gde god da je trebalo da idem, on bi išao sa mnom. Sada se prvi put odvojio od mene i to je strašno doživeo. Mnogo je ljubomoran, što ne pokazuje direktno, ali po postupcima to vidimo. Postao je neposlušan, kazne ne pomažu. Neće nigde bez mene i kada zaspi i probudi se, a ja nisam pored njega reaguje vrlo burno – plačom i histerijom.

Molim vas za savet – šta da uradimo? Kako da mu pomognem?

Odgovor psihologa

Pretpostavljam da uviđate da se najverovatnije radi o zdravoj ljubomori koju najstariji sin oseća prema bebama. Koren rešenja vaših problema, odnosno, korak ka ponovnom zbližavanju sa najstarijim sinom je u pokazivanju razumevanja i empatije za sve što on oseća. Možda vam se čini kao sitnica, ili kao da ste već to rekli, ali je u pitanju proces.

Najstariji sin je rođenjem braće doživeo veliki gubitak – posvećenosti, usmerene pažnje, pokazane ljubavi koju je dobijao od roditelja i proći će kroz sve faze kroz koje prolaze ljudi kada dožive gubitak: šok, negacija, ljutnja, bes, tugovanje i prihvatanje. I to traje mesecima, nekad čak i godinama. I vi ste izgubili vreme jedan na jedan koje ste provodili sa njim, te i vi možete osećati slične emocije. Moguće je da vas njegova ljutnja i neposlušnost dodatno iscrpljuju, narušavaju vaše samopouzdanje, otežavaju već postojeću situaciju u kući, jer bi bilo mnogo lakše vama da se vaš stariji sin ponaša poslušno kao i pre.

Porodični psihoterapeut Jesper Jul je situaciju dobijanja siblinga, odnosno braće i sestara uporedio sa tim da zamislite da sada vaš suprug dovede još jednu ženu i kaže vam da će ona od sada živeti sa vama i da to treba da prihvatite. Bili biste gnevni, ljuti… Deca ne znaju da mentalizuju svoja osećanja, ne znaju da kažu koliko im je teško, to pokazuju kroz ponašanja i ta ponašanja su poziv na podršku.

Foto: Canva
Šta možete da uradite?

Pričajte kako je bilo vama kada ste dobili sestru ili brata, ili neka priča njegov otac, baka ili neko drugi ko je imao slično iskustvo, a zna da podeli sa njim ljutnju, bes… Tim primerima ćete mu staviti do znanja da nije sam, da ga neko razume. Budite strpljivi prema njegovom inatu, jer je i to signal da ga prihvatate i razumete. Bilo ko od odraslih može pričati sa njim, reći mu da je sigurno teško što su dvojica braće sada članovi nove porodice, kakve je sve to promene dovelo u porodici, kako se promenio ritam spavanja, raspored spavanja, kako sada izgleda jedan vaš dan. Iako on to sve zna, veoma je bitno sa njim o tome razgovarati, verbalizovati celu situaciju, ispričati kao priču možda: „Bio jednom jedna beba Andrej…“ Andrej:“ Ja nikad nisam bio beba!“, „Aha, dobro, Andrej je dečak koji mnogo voli dinosaurse (bilo šta što dečak voli) i igra se sa njima ujutro, dođe mama i traži mu da ih složi, popodne dođe tata i igra veeeelikog dinosaursa. Andrej je srećan, i mama i tata su srećni mnogo što ga imaju. Jednog dana dolazi mama sa dve bebe male dinosaursa i sve se u kući menja…“

Ovo je naravno improvizovan primer kako možete otvoriti priču o emocijama, o proradi iskustva, a to je mnogo bitnije od manifestovanog ponašanja bunta koje dečak ispoljava, jer su oni samo signal i poziv da se nešto ispod toga dešava, i njemu samom treba dosta vremena, više i od 8 meseci, da se prilagodi. Dobro poznat savet da starije dete uključite u brigu o bebama na neki prilagođen način takođe može pomoći – da pomogne u donošenju pelena, benkica, kašica, itd… Možete mu samo olakšati put ka toj tranziciji iz porodice sa jednim detetom na porodicu sa tri deteta! Vau! Koliki je to skok za celu porodicu. Zajedno možete svi raditi na tome i učiti jedni od drugih. Uživajte!

Sunčica Jovanović, master psiholog, sertifikovani psihoterapeut i životni trener O.L.I. psihodinamske integrativne psihoterapije.