Igor Jurić: Nema škole u kojoj nema vršnjačkog nasilja

U okviru projekta „Dijalog promena“ Beogradske otvorene škole, Fondacija „Tijana Jurić“ (Centar za nestalu i zlostavljanu decu) juče je u održala tribinu „Zajedno protiv vršnjačkog nasilja“.

Cilj ovog projekta je da Koordinaciono telo za borbu protiv vršnjačkog nasilja zaživi u Subotici.

Prema istraživanjima u Srbiji, više od 80 posto osnovaca doživelo je neki vid vršnjačkog nasilja, a formiranje pomenutog tela jedan je od načina da se radi na rešavanju ovog problema.

— Naša organizacija je uvidela da nijedna škola nije lišena tog problema, a na osnovu jednog dobrog iskustva Novog Sada, koji već ima Koordinaciono telo, želja nam je da takvo telo zaživi i u Subotici. Na ovoj tribini želeli smo da pojasnimo sa kakvim problemima se deca susreću, s obzirom da smo kroz naš rad spoznali vrlo loša i teška iskustva. Očekujemo da će Subotica prihvatiti jednu dobru praksu koja već postoji, kako bismo ovaj problem mogli rešavati sistemski. Koordinaciono telo u Novom Sadu je definitivno pokazalo da se neke stvari mogu unaprediti, ali i preduprediti. Ovo telo čine sve institucije, od Sekretarijata za prosvetu i Centra za socijalni rad, do Ministarstva unutrašnjih poslova — rekao je osnivač Centra za nestalu i zlostavljanu decu, Igor Jurić.

Poražavajuće podatke o učestalosti vršnjačkog nasilja potvrdili su i predstavnici škola, pa čak i Crvenog krsta, koji su rekli da su bili svedoci vršnjačkog nasilja na radionicama.

Igor Jurić je pojasnio da postoji fizičko, psihičko, socijalno, seksualno i digitalno vršnjačko nasilja i da se njim najčešće susreće u praksi.

– Žrtve nasilja su 64 odsto dečaci, 23 odsto devojčice, i nasilje izazivaju 60 odsto dečaci, a pet odsto devojčice, dok grupe učenika to čine u 36 odsto slučajeva. Diskutabilan je jedino podatak da devojčice manje izazivaju vršnjačko nasilje pošto iz prakse znamo da su često one te koje započinju neki vid nasilja – kaže Igor Jurić i podseća da se danas u medijima često pojavljuju tekstovi o vršnjačkom nasilju nakon objave na društvenim mrežama, gde su snimci dospeli jer su pogodni za veliki broj lajkova.

Kako napominju u Centru za nestalu i zlostavljanu decu „deca su bespomoćna i dešava se da rešenja za vršnjačko nasilje traže čak i u suicidu, a da se to ne bi dešavalo mnogo bi značilo osnivanje Koordinacionog tela“.

– Najveći teret je na roditeljima, a roditelji često sve prebacuju na školske psihologe i nastavnike i traže njihovu pomoć, a često se desi da niko od njih ne može da pomogne i deca nam ostaju u procepu. Roditelji krive nastavnike, a zaposleni u školi su zatrpani protokolima. Ako je dete nasilnik roditelj često govori da je kod kuće jako dobar i da im nije jasno šta oni sa njim rade u školi – kaže Jurić.