“Ja sam edukator za roditelje i ovih pet stvari NIKADA nisam radila sa svojom decom”

Amy McCready je stručnjak za pozitivno roditeljstvo, edukator i autor nekoliko kurseva u kojima roditeljima otkriva kako da postignu da ih deca slušaju bez zvocanja, svađe i grdnji.

Kako bi pomogla roditeljima širom sveta da shvate u čemu greše, sastavila je listu od pet stvari koje uspešni roditelji nikada ne rade. To nisu nikakve strategije, već samo neke od navika koje mnogi imaju, a čije izbegavanje može napraviti veliki pomak u odnosima s decom.

Naravno da niko nije savršen, ali cilj bi trebalo da bude da greške svedemo na minimum.

S tim u vezi, Amy McCready kaže da savesni roditelji nikad ne rade ovih pet stvari.

Nikad ne plaćaju deci za obavljanje kućnih poslova

A razlog je jednostavan. Kad platite detetu zato što je složilo veš ili opralo sudove, vi podrivate njihovu radnu etiku. Deca onda rastu u uverenju da je jedini razlog zbog kog će raditi neke poslove u kući koje baš i ne vole – nagrada. Ona onda postaje eksterni motivator, a ono što svaki roditelj zapravo želi jeste da kod deteta razvije unutrašnji motiv i težnju ka tome da urade dobru stvar zato što to tako treba, zato što su odgovorni i razumeju značaj života u zajednici.

Osim toga, Amy kaže da će deca uz više volje priskočiti u pomoć ako kućne poslove vide kao timski zadatak, a ne kao transakciju.

Postoji još jedan razlog zbog kog je plaćanje deci da obave neki kućni posao pomalo klizav teren – šta ćete uraditi ako je posao urađen polovično ili ako detetu apetiti porastu, pa zatraži više novca sledeći put? Plaćanje kreira sistem koji vas na neki način obavezuje, a to sigurno ne želite.

Nikad ne šalju decu u ćošak/svoju sobu

Ovo je jako popularna roditeljska tehnika, skoro svuda. A evo zašto nije dobra. Cilj svake disciplinske mere trebalo bi da bude da se dete nauči boljem ponašanju, a da se istovremeno sačuva jaka emocionalna povezanost sa roditeljem. A jednostavno slanje deteta u ćošak ne čini baš ništa da bi se problem rešio. Umesto toga, ugrožava povezanost i uvodi vas u borbu moći koja, onda, stvara ljutnju i razočaranje.

Druga stvar koju čest odlazak u ćošak uči dete jeste da su vrlo loši. Prosto je to poruka koju indirektno tako prihvataju i etiketa koju osećaju na sebi pa se, suprotno nameri roditelja, baš tako i ponašaju.

Deca najbolje uče onda kad osećaju snažnu povezanost sa roditeljem. Kada nastupi loše ponašanje mnogo je efikasnije da roditelj bude prisutan u momentu, da pomogne detetu da smiri i emocije i telo i da ih nauči ispravnom ponašanju u budućnosti.

Nikada deci ne “lepe” etikete. Ni dobre ni loše

Mnogi su skloni tome – “on je pametnjaković”, “ona je pravi pomoćnik”, “on je umetnik u duši”. Verovali ili ne, čak i pozitivne etikete mogu biti obeshrabrujuće, tvrdi Amy. One podstiču rivalitet među braćom i sestrama.

Kada jedno dete označimo kao “sportski tip” ostali će misliti da oni to jednostavno nisu. Ako drugom detetu kažemo da nam je ono najbolji pomoćnik u kući, ostala deca verovatno se neće ni truditi da dostignu slavu “maminog malog pomoćnika”.