Jovana Kešanski: Plaši se…

Plaši se detetovih slina, kašlja, svakog proliva, prljave ruke zavučene u usta, mačku mazila pre toga, pojedene neoprane jabuke, i komada žumanca pre nego što je kalendarom o ishrani deteta dozvoljeno, plaši se kakvo je jaje, šta je kokoš jela, jel sveže i šta ako slučajno nije, pipaj jel dobro kuvano, muljaj po žumancetu viljuškom, ne sme da curi,

plaši se dijagnoza doktora, toliko puta su omanuli, plaši se jer ne znaš da li da im veruješ, a treba ti, očajnički ti treba da imaš doktora kom veruješ, jer ne možeš da budeš i pedijatar, da si hteo, bio bi,

plaši se pročitane poražavajuće statistike: 1 dete dnevno oboli od karcinoma, 1 nedeljno izgubi bitku, plaši se šta može tvom detetu da se desi,

(opsuj me što te trujem sa ovim i plaši se zbog saznatog)

plaši se šta ako se tebi nešto desi, čudno te žiga u stomaku već par meseci, plaši se ako ne otkriju uzrok žiganja na vreme, plaši se ako uopšte nešto otkriju, plaši se jer komšija je umro sa 42, a isto ga tako, baš levo od pupka žigalo,
plaši se jer je umrla mlada žena od virusa u susednom mestu, plaši se da uđeš u gradski prevoz, stavi masku, budale kašlju u vazduh, nećeš da te budala ubije, plaši se gužvi u ambulanti, plaši se svake dijagnoze koju si čuo dok čekaš da te prozovu, iako nemaš 65 i nisi hronični bolesnik.

plaši se svake pročitane vesti o smrtnom ishodu virusa. sutra ćeš to možda biti ti,

plaši se šta će biti sa tvojim detetom ako umreš, pa se ponašaj kao da si već mrtav.

plaši se detetovog polaska u školu, plaši se šta će mu se dogodi sa leđima od teške torbe, plaši se kako će se uklopiti, jer više od svega je važno da se uklopi, plaši se kako će prihvatiti obaveze, jer ocene su važne, važnije od života, mrš u sobu i uči za pet,

plaši se sa kim se druži, plaši se kako će ti drugovi uticati na njega, plaši se svakog druma koji trebaju skupa da pređu, špijuniraj ga iza žbuna ili ga čekaj kolima, posej mu svoj strah.

plaši se da ćeš da izgubiš posao, jer ako ga izgubiš kud ćeš koji kurac u 45oj, plaši se starosti, jer imaš tek 5 godina radnog staža, plaši se hoćeš li dočekati penziju, ili bolje možda da je ni ne dočekaš, kako si krenuo neće ti biti preko 15.000.
plaši se bolesti roditelja, plaši se kako ćeš da ih obilaziš, imaš svojih sranja preko glave, sad su našli da u 75oj budu bolesni, plaši se jer nemaš za Dom, a tamo bi im bilo najbolje,

plaši se hoćeš li roditi na vreme, jer misliš da znaš kad je vreme, plaši se porođaja, svašta si čitala da se dešava, plaši se postporođajne depresije, šta ako odgurneš svoje dete ili se baciš sa sprata Porodilišta, plaši se hoćeš li biti dobra majka, dovoljno dobra da na nogama odstojiš svaki izazov, plaši se da ćeš negde napraviti fatalnu grešku, dete samo u tebe gleda, plaši se vakcina, plaši se ponašanja nakon vakcine, plaši se da mu ne daješ ljubav na način koji je od stručnjaka definisan kao najbolji za rast i razvoj, plaši se hoće li ikad verovati u ljubav jer jednom si se ono posvađala sa mužem pred njim,

plaši se da ćeš ostati sam, sama, da nikada neđeš naći srodnu dušu sa kojom ćeš da ostariš u zagrljaju,

plaši se da ako je nađeš neće dugo trajati, pa je zato strahovima odmah počni uništavati, dok je vreme.

plaši se razvoda, priča okoline, osuda, samohranosti, etikete drolje.

plaši se izdaje.

plaši se da ćeš protraćiti život, jer život ti nije dat da ga traćiš, tako kažu.

plaši se kad kloneš, kad posustaneš, kad duže ostaneš u krevetu. plaši se svoje slabosti.

plaši se,

plaši,

plaši,

plaši…

i tako u strahu i čekanju “proživi” svoj život,

u stalnom oprezu da te nešto loše vreba iza ćoška.

a iza ćoška stojiš Ti