Kad bi nastavnike pitali: 10 predloga nastavnice kako škole učiniti bezbednim

Nakon tragičnog incidenta u “Ribnikaru” 3. maja 2023. godine, koji je potresao Srbiju i svet, pitanje bezbednosti u školama postalo je centralna tema razgovora. O tome se priča i posle skoro godinu dana od ove tragedije, te se postavlja pitanje: da li mere koje su trenutno na snazi ZAISTA štite decu ili stvaraju samo privid sigurnosti? Prisustvo školskih policajaca predstavlja dobar način da se očuva bezbednost, ali bezbednost dece je sistemski izazov koji zahteva holistički pristup. U tom smislu, evo nekoliko predloga kako bismo razmotrili dodatne preventivne mere

1. Detektori metala

Iako, kako kažu iz policije, skupi, ulaganje države u detektore metala može biti ključno za otkrivanje oružja pre nego što uđe ili na samom ulazu u školu. Treba razmotriti i mogućnost zajedničkog finansiranja ovih detektora;

2. Video nadzor i sigurnosne kamere

Postavljanje kamera na ključnim mestima u školama može biti veoma korisno kako bi se pratila aktivnost dece i reagovalo na bilo kakve sumnjive situacije;

3. Školski policajci sa proaktivnim pristupom

Potrebno je ohrabrivati policajce da aktivno sarađuju sa đacima, gradeći poverenje i stvarajući atmosferu u kojoj se bezbednost ceni;

4. Povećanje svesti o mentalnom zdravlju

Različiti programi koji podstiču praćenje mentalnog zdravlja učenika može pomoći u prepoznavanju potencijalnih problema i sprečavanju nasilja;

5. Visoko tehnološka inovacija

Razvijanje tehnoloških rešenja poput softvera za praćenje onlajn aktivnosti učenika može pomoći da se identifikuju potencijalni problemi pre nego što eskaliraju;

6. Edukacija za nastavno osoblje i roditelje

Pružanje dodatnih obuka o prepoznavanju znakova potencijalnih problema i pravilnom postupanju u kriznim situacijama takođe može biti značajno;

7. Razvoj školskih programa za rešavanje konflikata

Implementacija programa koji podstiču konstruktivni dijalog i rešavanje sukoba mogu prevenirati nasilje među učenicima. Ovo se može realizovati i putem predavanja Ministarstva unutrašnjih poslova koja bi se održavala u školama;

8. Razvoj sigurnosnih procedura

U vezi sa prethodnim predlogom, škola i MUP mogu kroz različite projekte definisati i jasne procedure i prakse u slučaju incidenta, za učenike i osoblje;

9. Saradnja sa lokalnom zajednicom

Uključivanje lokalne zajednice u proces očuvanja bezbednosti u školama predstavlja važnu komponentu sistema prevencije. Lokalna podrška doprinosi stvaranju sigurnijeg okruženja za decu zajedničkim pristupom rešavanju problema. Lokalne vlasti mogu pomoći u pružanju resursa školama, dok građanski angažman takođe igra vitalnu ulogu;

10. Jačanje pravne odgovornosti

Postavljanje jasnih pravnih okvira koji će utvrditi odgovornost za nesavesno postupanje u vezi sa bezbednošću dece u školi veoma je značajno;

Na samom kraju dodala bih da aktivno angažovanje roditelja, koji su prvi čuvari svoje dece, igra presudnu ulogu u ovom procesu. Kućni odgoj, kao osnovna karika u lancu bezbednosti, oblikuje vrednosti i odgovornosti koje će deca nositi sa sobom zauvek. Sem toga, edukacija roditelja o prepoznavanju znakova nasilja, te podsticanje otvorenog dijaloga sa decom, predstavlja temelj za formiranje svesti o bezbednosti.

U borbi za bezbednost u školama, ne smemo zaboraviti da je svaki korak ka preventivi vredan truda. Sistemski pristup, u kombinaciji sa aktivnim učešćem svih relevantnih aktera, obezbediće okolinu u kojoj će svako dete imati priliku da živi i raste bez straha od nasilja.

Bezbednost dece ne sme biti kompromis. Mada smo suočeni sa izazovima, treba zajednički da se radi na stvaranju okoline u kojoj će se svako dete osećati sigurno i zaštićeno. Kroz zajednički trud, možemo stvoriti okolinu u kojoj su deca podržana, čime se gradi osnova za zdravo učenje i razvoj.

Autor: Tatjana Jovanović, master profesor srpskog jezika i književnosti