U svim razvijenim obrazovnim sistemima sveta, nastava maternjeg jezika i matematike zauzima centralno mesto. Ova dva predmeta čine osnovu funkcionalne pismenosti, opšteg obrazovanja i misaonog razvoja svakog učenika. Ulaganje u njihov kvalitet i zastupljenost jasno se odražava na uspeh učenika na međunarodnim testiranjima znanja.
U Srbiji se u osnovnim školama srpski jezik izučava pet časova nedeljno u nižim razredima, opet pet u petom razredu, a četiri časa od šestog do osmog razreda, dok je matematika zastupljena sa pet časova u nižim i četiri časa u višim razredima. U državama sa razvijenim obrazovnim sistemima, broj časova ovih predmeta značajno je veći. U Francuskoj, na primer, maternji jezik se u pojedinim razredima izučava i do dvanaest časova nedeljno, u Švedskoj devet. U Finskoj, Austriji, Švajcarskoj, Nemačkoj, Holandiji, Danskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, maternji jezik i matematika zajedno čine između 12 i 15, nekad i više, časova nedeljno u osnovnom obrazovanju, zapravo onome što obuhvata našu osnovnu školu s obzirom na to da je način školovanja od zemlje do zemlje različit.
Takva raspodela jasno govori o prioritetima. Maternji jezik i književnost i matematika su temelj celokupnog obrazovnog procesa jer razvijaju sposobnosti koje su neophodne u svim oblastima znanja – čitanje sa razumevanjem, izražavanje misli, analizu, sintezu i logičko zaključivanje. U obrazovanju koje je usmereno ka ovim veštinama, učenici lakše savladavaju i druge sadržaje, postižu bolje rezultate i sigurnije se snalaze u kompleksnim zahtevima savremenog društva.
Rezultati međunarodnih testiranja, kao što su PISA i TIMSS, dosledno pokazuju da zemlje koje posvećuju više pažnje maternjem jeziku i matematici beleže i viši nivo funkcionalne pismenosti među učenicima. U tim zemljama, postignuti rezultati proističu iz jasno postavljenih prioriteta i promišljene raspodele nastavnog vremena.
Savremene obrazovne reforme širom sveta upravo idu u pravcu jačanja onih segmenata nastave koji oblikuju misaonu i izražajnu zrelost. Srbija još uvek ima resurse i stručne kapacitete da prati taj pravac. Jasnim jačanjem pozicije maternjeg jezika i matematike u nastavnom planu moguće je osnažiti celokupan obrazovni sistem, bez povećanja opterećenja učenika – preraspodelom postojećih sadržaja i usmeravanjem ka onome što je u svakoj obrazovnoj strategiji ključno.
Jer, maternji jezik i matematika možda jesu samo dva predmeta u rasporedu. Ali, oni su i oslonci svakog daljeg učenja, razumevanja i stvaranja. Obrazovanje koje se temelji na njima uvek ostaje stabilno, bez obzira na promene koje vreme donosi.
Autor je prof. srpskog jezika i književnosti iz Bora
Ono što nije rečeno je to da na fakultetima nema uopšte časova srpskog jezika.
Sjajan tekst! Čestitke autoru! Poštovani Milane, slažem se sa Vama i drago mi je što ste ukazali na to. Dodala bih na treće mesto, posle maternjeg jezika i matematike, po važnosti, fizičko vaspitanje. Nažalost, časovi fizičkog su takođe zapostavljeni. Deca izmišljaju razloge da ne rade fizičko. Nekolicina učestvuje u vežbama, sportovima koji se igraju na času. Ostali stoje po ćoškovima ili sede u svlačionici ili učionici. Onda ne čudi što toliko dece ima problem s krivom kičmom, gojaznošću i dr.
Dragana, profesor engleskog jezika i majka troje dece
Ta znanja se brzo zaboravljaju jer se ne koriste u realnom životu 99% ljudi. Kad ste zadnji put koristili integrale, diferencijalni račun, trigonometriju…? Epsko traćenje mladosti i vrsta zlostavljanja. Obrazovni sistem je većinom mlaćenje prazne slame sa suvišnim i u praktičnom životu nepotrebnim znanjima.Nek uče ta znanja oni koji ih i koriste.
„… malograđani su, inače, izgubili kontrolu nad sopstvenom decom, ali je zato imaju nad školom i nastavnicima. Saveti roditelja davno su prestali da budu savetodavna – i postali naredbodavna – tela u školskom sistemu.“
https://www.politika.rs/scc/clanak/689125/nije-ovo-vise-zemlja-blagostanja