Kako deca programeri menjaju svet

Koliko je vredne i talentovane dece među našim đacima pokazali su i rezultati Školskog klimatskog izazova „Grad i klimatske promene“ na kom su proglašena  četiri pobednička tima osnovaca od drugog do sedmog razreda. Oni su predstavili rešenja za povećanje zelenih površina, smanjenje otpada, zagađenje vazduha i upotrebu alternativnih vozila u gradu kako bi se ublažile posledice klimatskih promena, saopštio je organizator događaja KidHub iz Beograda.

Na primer, deca koja imaju svega po osam ili devet godina osmislila su autobalon koji će pomoći deci da bezbedno stignu do škole. Trećaci su osmislili poseban park za decu sa invaliditetom koji bi održavala druga deca, a petaci digitalnu narukvicu od reciklažnih materijala koja rešava problem zagađenja i bezbednosti u saobraćaju.

Robo Pahuljice, drugi razred, Auto od balona

Filip Veljković, Milica Mihajlović, Uroš Avramović, OŠ Stefan Nemanja Niš, mentor: Marija Milovanović

Tim je rešavao problem zagađenja vazduha i bezbednosti u saobraćaju. Rešenje predstavlja “Auto balon” čija je glavna namena da nauči decu da budu odgovorna i da pruži mogućnost da samostalno i bezbedno da stignu do škole. U prototipu koji je rađen od reciklažnih materijala, balon predstavlja zaštitu, a prototip vozila pokreće mikrobit uređaj. Autori ovog rešenja bi želeli da se auto pokreće na vodu i da ne zagađuje vazduh.

Barilijevi humanitarci, treći razred, Park za decu s invaliditetom

Iva Ratković, Sofija Prica, Milica Mladenović, OŠ Milena Pavlović Barili, Palilula, mentor: Zorana Trbović

Tim je rešavao problem nedostatka zelenih površina i otpada u gradu. Poseban fokus su stavili na najmlađe članove društva koji koriste različita pomoćna sredstva za kretanje zbog kojih nisu prisutni u parkovima. Zato su osmislili park igralište koji bi održavala deca, a na samom igralištu bi bile sprave nastale reciklažom različitog otpada koje su u potpunosti prilagođene inkluzivnoj igri. Prototip predstavlja tri različite sprave za igru koje pokazuju svoju funkcionalnost pomoću mikrobita i jednostavne elektronike.

MIALMA, peti razred, Pokaži smer

Mia Jovanović, Marko Stojković, Aleksa Jovanović, OŠ Heroj Ivan Muker, Smederevska Palanka, mentor: Jelena Rajić

Tim je rešavao problem saobraćaja i zagađenja vazduha. Njihovo rešenje predviđa digitalnu narukvicu koja pokazuje smer i bezbedne staze biciklistima. Prototip je napravljen od reciklažnih materijala, a pravac kretanja je programiran pomoću mikrobita. Oni su otišli korak dalje, pa su narukvicu zamislili kao potencijalni proizvod u koji bi uključili različite kompanije koje bi mogle da je proizvedu, a prodajom te narukvice bi se finansirala izrada novih biciklističkih traka u njihovom gradu koje sada ne postoje ili nisu dovoljno bezbedne.

DSM, sedmi razred, Maslešin ekosistem

Sonja Tasić, Milić Obradović, Stanković David, OŠ Veselin Masleša, Voždovac, mentor: Biljana Gradojević

Tim je rešavao problem otpada, zagađenja vazduha i nedostatka zelenih površina. Rešenje predstavlja jedan kompleksan održivi model koji predstavlja spoj bašte, igrališta i parka. Namenjen je školama koje imaju dvorište i uključuje rad svih učenika. Ovakav model bi bio zanimljiv i kao rešenje u okviru različitih parkova u Srbiji. Budući da se radi o kompleksom rešenju, ovde dodajemo i detaljan opis tima.

Zamislili smo da u sklopu naše škole, odnosno školskog dvorišta, napravimo „Maslešin eko-sistem“. Već sam naziv ukazuje da se radi o prostoru koji čini biljni i životinjski svet. U formiranju eko-sistema primenjivali bismo kako biološka i ekološka znanja i veštine, tako i znanja i veštine iz tehnike i tehnologije.

Planirali smo da u školi, kroz zajedničku akciju svih učenika, prikupimo plastične flaše. Od sakupljenih plastičnih flaša napravili bismo „iglo“. To bi bio prostor za igru dece, ali i za zaklon od kiše. Flaše koje bi činile „iglo“isekli bismo tako da istovremeno čine i saksije u kojima bi se zasadile biljke (npr. zelena salata koja kasnije može da se koristi za ishranu dece u boravku, cveće…). Pored biljke, u plastičnu flašu bismo postavili i mikrobit sa led diodom i solarnom ćelijom. Solarne ćelije bi napajale mikrobit. Led diode bi svetlele kada ima vode, odnosno kada je biljka zalivena. Pritiskom na desni taster mikrobita koji stoji kod biljke pojavio bi se kod. Unosom koda u mobilni telefon otvorila bi se internet stranica sa nazivom i opisom biljke, opisom načina organske nege i proizvodnje.

S obzirom da su u ovaj projekat uključeni i učenici nižih razreda, koji realizuju svoju ideju u okviru ovog projekta, planirali smo da se oslonimo na njihovu pomoć. Naime, učenici nižih razreda, u okviru realizacije svoje ideje, prave kompost. Kompost bi ustupili i nama, pa bi samim tim naše biljke bile uzgajane po organskim pravilima.

Posebnu pažnju bismo posvetili nezi i zaštiti biljaka. U dve plastične kutije planiramo da sakupljamo posebno rastvor koprive, a posebno kore citrusa, a oko tih kutija da postavimo žardinjere sa žalfijom, majčinom dušicom, lavandom, nevenom (medonosne biljke). Ovo bilje bi svojim mirisom, tokom cele godine, odbijalo insekte i privlačilo medonosne pčele. Rastvor koprive i citrusa bi se koristio i za organsku zaštitu bilja od bolesti i insekata. Kišnicu bismo sakupljali u posebnim plastičnim kutijama i koristili je za zalivanje biljaka.

U okviru našeg eko-sistema posebno bi se formirao prostor za proučavanje ptica. Istražujući ptičiji svet i ugrožene vrste ptica, došli smo do podatka da se broj ptica u gradu smanjuje. Sa željom da pomognemo vrapcima i doprinesemo njihovom opstanku, kao i da steknemo saznanja o vrstama ptica koje naseljavaju ovaj deo grada, osmislili smo deo eko-sistema koji je upravo namenjen njima. Naime, osmislili smo postolje za ptice na koje bi se stavljalo sitno zrnevlje i mrvice hrane. To postolje bi bilo osetljivo na pokret i kljucanje jer bi bilo povezano sa lako rastegljivom oprugom zakačenom za drugi fiksni deo postolja. Na prvom delu postolja bi se postavio mikrobit povezan sa kamerom. Kada ptica kljucne hranu, ploča se zatrese, mikrobit to registruje i aktivira kameru koja slika pticu. Ptice bi se okupljale i hranile, a istovremeno svojim cvrkutom bi pravile prijatnu atmosferu i okruženje za boravak dece i odraslih.

Maslešin eko-sistem bi bio označen posebnom metalnom tablom postavljenom između igla i kutija. Na tabli bi bila uputstva funkcionisanja eko-sistema. Pored table bi bilo postavljeno i sanduče u koje bi svi zainteresovani ubacivali sugestije za razvoj eko-sistema. Cilj nam je da putem sandučeta podstaknemo i druge da se uključe u realizaciju projekta. Time bismo doprineli održivosti projekta.